Radost rukometaša Srbije posle pobedonosnog gola Uroša Borzaša (©Starsport)
Radost rukometaša Srbije posle pobedonosnog gola Uroša Borzaša (©Starsport)

Buđenje rukometa: Katovice su bile osnova, ono pravo tek dolazi

Vreme čitanja: 5min | pet. 10.03.23. | 08:11

Reprezentativci Srbije pokazali da su sazreli za velika dela. Na Svetskom prvenstvu 11. mesto, četiri pobede i dva tesna poraza, samo su odškrinula vrata velikoj sceni. Trijumf nad Norveškom zamajac za budućnost. Dejan Milosavljev svetska klasa

Srušeni su silni Vikinzi. Načeli smo ih u Katovicama na Svetskom prvenstvu, vodili sa pet golova razlike početkom drugog poluvremena, ali nisu Orlovi izdržali. Protiv Sandera Sagosena i drugova mora da se igra svih 60 minuta, ne sme da bude „žutih minuta“, padova kao pre nešto više od mesec i po. Sve ono što su tada ispustili, olako prokockali, sada su rukometaši Srbije nadoknadili.

U finišu je četa Tonija Đerone slomila selekciju koja je u svetskom vrhu, koja je na neverovatan način propustila polufinale Svetskog prvenstva posle kontroverzne završnice sa Španijom, kada su im sudije oduzele loptu zbog pasivnog napada posle desetak sekundi.

Izabrane vesti

Uroš Borzaš je izrastao u junaka. Momak iz Ade, ima tek 23 godine, već je prevalio veliki put, dugo je u profesionalnIm vodama. Nije bilo Petra Đorđića, povredio se na startu meča i Marko Milosavljević, a onda je levi bek norveškog Elveruma odapeo projektil koji je završio u mreži golmana Bergeruda. Tribine dobro popunjenog novosadskog SPENS-a su proključale, Srbija je ostvarila i treću pobedu u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo i stigla na korak do Nemačke i završnice kontinentalnog šampionata.

DOBILI SMO SELEKCIJU KOJA IMA PETORICU BEKOVA IZ KILA, FLENSBURGA I MAGDEBURGA

Šta smo videli u Novom Sadu?

Ono što je nagovešteno u Katovicama, dobilo je potvrdu u srpskoj Atini. Ova selekcija raste. Kontinunitet je ta čarobna reč koja nam je godinama nedostajala. Nema više priče o promenama selektora posle svakog velikog takmičenja. Toni Đerona je napravio sistem, vratio kult reprezentacije i uskoro će da sruši Veselina Vukovića po dugovečnosti na kormilu. Igrači dišu kao jedan, nema iskakanje iz sistema, svako je deo mozaika koji bi Srbiji mogao da donese nešto veliko narednih godina.

Svetsko prvenstvo bila je samo osnova, možda je Nemačka naredne godine kruna generacije, takmičenje gde bismo mogli konačno da zadovoljimo i one koji smatraju da je uspeh samo medalja ili makar borba za nju.

Nije mala stvar da se dobije Norveška. Naravno, u nedelju u Bergenu biće mnogo teže, dobiti Vikinge na njihovom terenu je veoma teško. Nije ovaj meč bio od onih biti ili ne biti. Meč decenije protiv Norveške bio je u Katovicama, ali...

Dovoljno je da se pogleda na imena klubova iz kojih dolaze bekovi Norveške da se vidi kakva je to sila, sigurno osvajač medalja na narednim takmičenjima i reprezentacija koja je najbliža da sruši „veliku četvorku“ svetskog rukometa – Dansku, Francusku, Švedsku i Španiju.

Sander Sagosen i Harald Rejnkind brane boje Kila, Geran Johanesen i Magnus Abelvik Red su rukometaši Flensburga, Kristijan O’Saliven je srednji bek Magdeburga. Na leto se stvara norveški klupski projekat – Kolštad. Boje lidera tamošnjeg šampionata braniće ubitačna bekovska linija Sagosen – Johanesen – Red. Jedan Harald Rejnkind, perjanica Kila, jedva da je osetio teren u Novom Sadu. U prvom planu na desnom beku bio je Magnus Abelvik Red koji nam je zadavao najviše problema u napadu (šest golova, najefikasniji igrač Vikinga).

Naša bekovska linija nije toliko zvučna. Spoljni igrači Srbije brane boje Dinama iz Bukurešta, Zagreba, Elveruma, Kriens Lucerna, Neksea i Ademar Leona. Nikako to nije u rangu nemačkih „ala“.

MILOSAVLJEV SVETSKA KLASA, KUKIĆ MOTOR, DESNA KRILA NAJJAČA KARIKA

Dejan Milosavljev (©Reuters)Dejan Milosavljev (©Reuters)

Srbija ima svetsku klasu na poziciji golmana, to smo mogli i ovog puta da se uverimo. Posle Darka Stanića, Orlovi su dobili novog „ministra odbrane“, Dejana Milosavljeva, jednog od najboljih golmana današnjice, uzdanice Fuksea iz Berlina koji se bori za titulu u Bundesligi. I dalje provejava ono čuveno: "da smo ga imali protiv Nemačke, druga bi se pesma pevala u Katovicama..."

Lazar Kukić je motor reprezentacije, srednji bek od koga sve kreće, neko ko je stasao za velika dela. Krila su nam odlična. Nemanja Ilić je odigrao kapitenski, desna krila su nam i ovog puta pokazala da su najveće snaga. Bogdan Radivojević nas je vratio u život sa četiri pogotka u drugom delu prvog poluvremena kada je bilo -4 (6:10). U nastavku je Vukašin Vorkapić sa dva pogotka podigao SPENS na noge, vratio neizvesnost u finišu.

Uroš Borzaš je pokazao „nevernim Tomama“ da može mnogo, da nije samo „večiti talenat“. Preuzeo je odgovornost i pokazao razoran šut koji ga krasi. Ovaj gol sigurno će mu uliti samopouzdanje koje mu je falilo u Katovicama. Dragan Pešmalbek je dokazao da nije samo odbrambeni igrač, da je i u napadu odličan.

Đerona je za nepune tri godine koliko je na kormilu (na Vidovdan 2020. izabran za selektora) napravio kostur tima, ali misli i na budućnost. Oformljen je drugi tim, mnogo igrača je osetilo šta znači igrati u dresu Srbije na Mediteranskim igrama proteklog leta u Alžiru. Stefan Dodić uskoro puni tek 20 godina, a već „igra kao mator“, njegov vršnjak Luka Rogan dobrim igrama u Vojvodini „kupio“ je mesto u 16, šansu je dobijao i Miloš Kos (nažalost, sada povređen, ne igra dugo za Zagreb), još jedan iz generacije bronzanih juniora iz Portugalije prethodnog leta. Tu je i mladi talas iz Partizana, Nikola Zečević i Uroš Kojadinović kucaja na vrata najbolje selekcije, golman Andrej Trnavac je fantastičnim partijama u crno-belom dresu ove zime pokazao da na njega može da se računa...

(©Starsport)(©Starsport)

Ključ je bila odbrana u nastavku, stegli smo, zaustavili Norvešku na samo 24 gola, od toga 10 u drugih 30 minuta. Ništa nije prolazilo pored gustog središnjeg dela naše defanzive. Nekoliko fantastičnih odbrana Milosavljeva ulilo je dalo krila Orlovima, tribine su proključale.

Nije sve bilo idealno u Novom Sadu. Bilo je i nekih nekarakterističnih grešaka, mnogo izgubljenih lopti, loših dodavanja, sve ono što nas nije krasilo na Svetskom prvenstvu u januaru ove godine, ali kada dobiješ ovakvu selekcije, onda to pada u drugi plan.

Važno je da ova reprezentacija raste i tek će da raste...

RUKOMET SE BUDI U SRBIJI IZ VIŠEGODIŠNJE LETARGIJE

Ono što je veliki plus je publika i sve punije dvorane u Srbiji. Vraća se rukomet na veliku scenu. Više se ne čuje škripa patika u dvoranama. Pre dve nedelje Vardar je bio mamac za navijače, napunio je Banjicu u SEHA ligi. Navijači Partizana su napravili lep ambijent. Vojvodina se bori za evropski trofej, a reprezentacije je okupila šest, sedam hiljada ljudi u SPENS-u. Podsetila je atmosfera u srpskoj Atini na navijanje iz zlatnih godina našeg rukometa u ovom veku pre desetak godina, kada su Orlovi punili niški Čair, a kuliminacije je bila na Evropskom prvenstvu u Beogradu 2012. Tada je i Arena bila mala da primi sve koji su želeli da gledaju Orlove.

Rukomet je dugo bio na nizbrdici. Budi se polako, daje znakove života. Pozitivni pomaci su vidljivi, reprezentacija može da podigne klubove, da i oni više ulažu, a ne kao dosad da „beže“ od evropskih izazova.



tagovi

Lazar KukićUroš BorzašToni Đeronakvalifikacije za EP u rukometuRukometna reprezentacija SrbijeRukometna reprezentacija NorveškeDejan Milosavljev

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara