
Vanja Ilić: Najbolje da odemo kao autsajderi, nećemo da "palimo" masu; ne ostajem u Šartru
Vreme čitanja: 5min | ned. 28.12.25. | 11:13
"U Herning treba da odemo hladne glave i da pobedimo što više utakmica. Ako se desi, a nadam se pobedi protiv Španije na otvaranju EP, da ostanemo čvrsto na zemlji, da ne ‘letimo’. Imam 2-3 ponude iz Francuske, uskoro će sve da bude poznato“, rekao je za Mozzart Sport levo krilo Orlova
Kreće rukometna groznica. Očekivanja srpske javnosti su skromna, da ne kažemo da i ne postoje. Ipak, za one koje vole ovaj dinamičan sport modernih gladijatora, nema većeg spektakla od januara i velikog takmičenja. Pošto smo propustili opet Svetsko prvenstvo prošle godine u Hrvatskoj i Danskoj, čak četvrto od poslednjih šest, loše prošli na Evropskom šampionatu u Minhenu 2024. godine, pred Orlovima je novi početak. Po ko zna koji put.
Raul Gonzales je od 1. jula na kormilu naše selekcije. Veliko trenersko ime, šampion Evrope sa Vardarom 2017. godine, videćemo da li i garancija za uspeh. Reprezentacije je spoj mladosti i iskustva, prekaljenih igrača koji su i po sedam-osam godina deo selekcije, ali tu je i novi talas sa Stefanom Dodićem, Milošem Kosom, Urošem Mitrovićem, Aljošom Damjanovićem, nešto starijim Urošem Kojadinovićem...
Izabrane vesti
Na levom krilu su tu opet zajedno braća Ilić, Nemanja i tri godine mlađi Vanja. Obojica su u odličnoj formi u šampionatu Francuske, drugom po jačini u svetu, posle neprikosnovene Nemačke, pa su s pravom deo nacionalnog tima. Vanja, koji već šest i po godina brani boje Šartra, debitovao je na velikom takmičenju za Srbiju na Evropskom prvenstvu u Hrvatskoj 2018. godine, kada smo i poslednji put prošli prvu fazu.
„Ne brojim velika takmičenja. Sećam se mi je debi bio u Hrvatskoj 2018. godine kada sam zamenio Boću Marković koji je bio povređen, pa sam došao da ga zamenim na nekoliko utakmica“, počeo je za Mozzart Sport 32-godišnje levo krilo Srbije.

Opet smo na novom početku, sa novim selektorom. Šta možemo da očekujemo od Orlova u Herningu?
„Pred svako veliko takmičenje poslednjih godina smo govorili da je ovo naše prvenstvo, pa nismo dobro prolazili. Mislim da treba da idemo polako. Novi je selektor, ali smo upoznati sa radom španskog sistema, još od Tonija Đerone. Mnogo igrači su prošli tu špansku školu rukometa. Uklapamo se dobro, iako nemamo previše vremena, ali se trudimo da ispunjavamo šta se od nas zahteva. Svaki trening nam je bitan, da se uigramo. Ne treba da mislimo daleko, moramo da idemo od utakmice do utakmice, da se skoncentrišemo na taj prvi meč na Evropskom prvenstvu sa Španijom“.
17.00: (5,20) Krefeld (11,0) Nordhorn (1,22)
Koji su dometi Srbije na Evropskom prvenstvu?
„Nezahvalno je da prognoziramo koliko daleko možemo da odemo. Svi mislimo da možemo mnogo, ali opet imali smo neke neočekivano loše rezultate u poslednje vreme. Više bih voleo da u Dansku odemo kao autsajderi, da napravimo neko iznenađenje“.
Nemačka, Španija i Austrija. S pravom je svi zovu „grupom smrti“. Kako to prva dva mesta i naredne runde?
„Navikli smo da upadamo u najtežu grupu, ali opet, ako želimo da napravimo nešto veliko moramo da pobeđujemo svaku selekciju. Već u prvoj rundi imamo dve vrhunske reprezentacije, Nemačku i Španiju, kao i Austriju koja takođe ima odličnu ekipu. Možda nije veliko rukometno ime, ali svi koji prate ovaj sport znaju da Austrijanci imaju dobre individualce, i da su kao kolektiv sve bolji, da napreduju iz godine u godinu. Znamo šta nas očekuje, da će biti pakleno teško. Verujem u ovu ekipu. Priključeno je i mnogo mladih igrača, baš smo spoj mladosti i iskustva“.
Bićemo nepoznanica za sve. Niko nas neće videti do 15. januara i dvoboja sa Španijom na otvaranju Evropskog prvenstva. Dve prijateljske utakmice sa Poljskom biće zatvorene za javnost. Da li spremamo klopku rivalima?
„Mislim da to može da bude naša prednost. Igrali smo jedan meč sa Raulom u Loznici protiv Slovenije. Tada je bilo dosta igrača, promena, neki su izostali zbog povreda. Mlađi su imali priliku da se pokažu. Fokus je bio na odbrani, na utakmicama nam je selektor rekao da ništa nećemo sada da probamo, da igramo „jedan na jedan“, „dva na dva“, najosnovnije stvari, da ne želimo da otkrivamo akcije još, da to ostavimo za Evropsko prvenstvo“.
(©MN Press)Da li ste svesni da su očekivanja javnosti mala, ali da se brzo nacija „zapali“? Rukomet, iako nije imao uspeha više od deceniju, u srži je ovog naroda...
„Ne bih previše ‘palio’ masu. Voleo bih da odemo bez pritiska, mada njega uvek ima. U Herning treba da odemo hladne glave i da pobedimo što više utakmica. Ako se desi, a nadam se pobedi protiv Španije na otvaranju takmičenje, da ostanemo čvrsto na zemlji, da ne ‘letimo’. Videlo se sada i kod devojaka u Nemačkoj, a iz ličnog iskustva u Nemačkoj prošle godine na EP, da smo dobro počeli, da smo imali dva gola razlike na 45 sekundi pre kraja protiv Islanda. Kada smo to prokockali, izgubili bod, usledili su porazi i loše utakmice protiv Mađarske i Crne Gore. Zbog tih 45 sekundi pada i dekoncentracije izgubili smo celo prvenstvo. To ne sme da nam se događa. Mislim da smo neke lekcije naučili“.
Ko je prvi favorit naše grupe?
„Nemačka! Opet kažem, znamo da je to velesila, kao i Španija, da je i Austrija odlična. Mislim da će svaka utakmica da bude na gol-dva, da mora da bude dodatni fokus na svaku loptu, napad, ne smemo da imamo prazne minute, mnogo tehničkih grešaka, da pravimo gluposti. Znamo da ćemo biti kažnjeni za sve nesmotrenosti. Grupa je takva da možemo svako svakog da iznenadimo“.
Bacite li pogled na tek potencijalne rivale u drugoj fazi – izvesno Dansku, Portugaliju, Francusku i Norvešku?
„To je tek pakao, ali ne razmišljam trenutno o tome. Nadam se da ćemo proći prvu rundu, a zna se da to onda daje vetar u leđa, samopouzdanje, dodatnu motivaciju“.
Gde ćete biti 1. avgusta sledeće godine na pripremama?
„Biće zanimljivo (smeh). Ono što je izvesno je da ne ostajem u Šartru. Završićemo saradnju u junu posle sedam godina. Imam opcije 2-3 kluba u Francuskoj. Možda se to i reši ovih dana. Sada sam fokusiran na reprezentaciju, samo o tome razmišljam“.
Da li ima želje da se vratite u Partizan? Možda je bilo i nekog kontakta sa voljenim klubom?
„Bilo je samo interesovanja, ali nije bilo nikakve konkretne priče oko toga. Znam gde sam ponikao, svi mi, od mog brata, Kukića, Marsenića, mene, voleli bismo da se vratimo u Partizan, da igramo za klub koji volimo. Uz reprezentaciju, to je ljubav, ostalo je posao. Rekao sam mojim saigračima Francuzima da imaju veliku sreću da su kod kuće, da uživaju u nečem što najviše vole. Nažalost, sada nije takva situacija, ali se nadam da će se to promeniti“.
Znači, Francuska je prva, možda i jedina opcija?
„Navikao sam na Francusku, tamo sam sedam godina s porodicom. Deca su krenula u vrtić i školu. Imao sam dve ponude van Francuske, ali bih više voleo da ostanem zbog svega, sebe, rukometa, porodice... Pronašli smo se tu. E sad, život posle karijere, ima vremena da o tome razmislim. Trenutno mi je Francuska priroritet za nastavak karijere“, zaključio je mlađi od braća Ilić.

.jpg.webp)


_Cropped.jpg.webp)




_Cropped.jpg.webp)

_Cropped.jpg.webp)




.jpg.webp)
_(1).jpg.webp.webp)

