""
""

Made in Italy - 13 velikana, 182 imena

Vreme čitanja: 7min | pet. 30.06.17. | 17:35

Košarkaška Serija A oduvek je bila prava riznica specifičnosti, ko će još da "pohvata" sve promene

"Pobednik duela Simental - Kafe Maksim igraće za titulu protiv boljeg iz okršaja Shampoo Clear  - Ciao Crem". Priznaćete, ovakva rečenica zvuči kao neka vrsta šale ili najave utakmica lige rekreativaca u malom fudbalu koji su nekako uspeli da pronađu lokalne sponzore da ih finansiraju, a oduvek im je od sporta bilo draže čuveno "treće poluvreme".

Izabrane vesti

Međutim, nije baš tako. Iza pomenutih imena timova, kada se sve lepo sabere, krije se čak 12 titula prvaka Evrope u košarci i ukupno 29 trofeja u kontinentalnim klupskim takmičenjima.

O čemu se radi? O Italijanima, naravno. Dobar deo istinskih ljubitelja košarke verovatno će se složiti sa time da je košarkaška Serija A uvek imala neki poseban šmek. Možda ne baš kao fudbalsko takmičenje na Apeninima, ali bilo je tu svega da se probere.

A jedna od specičnosti igre pod obručima na Čizmi je i to što su klubovi već 50 godina unazad praktikovali da sklapaju ugovore sa sponzorima po kojima bi onda ekipe nosili ime. Pa se tako dešavalo da bukvalno na svake dve godine klub promeni naziv. Konkretno, da rastumačimo svojevrsnu zagonetku sa početka teksta, radi se i Olimpiji iz Milana (Simenal), Virtusu iz Bolonje (Kafe Maksim), Varezeu (Ciao krem) i Kantuu (Shampoo Clear).

Koliko su česte te promene svedoči i podatak da se danas nijedna od pomenutih ekipa ne zove tako. Među 12 najpoznatijih italijanskih klubova koji su od Drugog svetskog rata do danas osvajali međunarodne i domaće trofeje gotovo svi su barem 10-ak puta menjali ime. Izuzetak je, recimo, Beneton iz Treviza.

Predrag Danilović u dresu Kindera

Mora se priznati da su Italijani majstori marketinga, a svakom ko je iole pratio tamošnju košarku poznato je koliku su tamošnjim ekipama i dresovi, ali i parketi na terenima stalno "išarani" imenima raznih sponzora. Pa kada je već tako, klubovi su pre pet i više decenija rezonovali otprilike - ako može da se proda i popuni budžet, zašto ne promeniti i ime kluba.

Ono što je posebno zanimljivo što klubovi, pa čak ni oni najtrofejniji, nikad nisu bili "gadljivi" ili probirljivi, kada su u pitanju sponzori. Pa su tako dobijali nazive po proizvođačima čarapa, lokalnim restoranima, sokovima, pivu, brendovima testenina, čokoladama, garderobi, bankama, novinama, namestaju, agencijama za zaposljavanje, televiziji, pa čak i aerodromu u Rimu!?

Naravno, nije to nešto što je u prvom trenutku oduševljavalo navijače, pogotovo što Italijani ipak imaju tradiciju praćenja košarke i ljubavi prema ovom sportu. I to onako vatreno kako samo oni umeju. Ipak, koliko god da su se vremenom navikli na ove promene, većina tifoza nastavila je da bodri klubovi po onim imenima pod kojima su i osnovani. Veći problem su, s obzirom na snagu i uspehe italijanskih klubova u Evropi, imali ljubitelje košarke van Italije da "pohvataju" ko je sada taj Fokstaun, odakle dolazi ekipa Kalce Pompea i kakve ambicije ima Filodoro.

A sad, idemo redom.

Milan Mačvan i Armanijevo

Najtrofejniji italijanski klub je Olimpija iz Milana, a čak 16 puta je menjala ime. Sada je to naravno Armani koji proizvodi garderobu, ali bio je recimo i Inoćenti (skuteri), Stefanel, Simental (industrija mesa), Filips, Soni, pa čak i Rekoaro i to po istoimenoj italijanskoj banji.  Kao Simental ovaj klub je osvojio jednu Evroligu i dva Kupa pobednika kupova, pod imenom Trejser dodao je još dve Evrolige, KPK je uzeo i kao Ćincano. U Kupu Radivoja Koraća Milanezi su trijumfovali kao Simak, Filips i Stefanel.

Sledeći je Virtus iz Bolonje. Mnogima je ovaj klub ostao dobro poznat kao Kinder zbog slatkiša ali i po Knor supama ili Bakler pivu. Upravo je kao Kinder postao prvak Evrope, dok je kao Knor osvojio Kup Saporte. A od slikovitijih imena tu su Kandi (veš mašine), Granarolo (sokovi i sladoledi), zatim pivo Bakler, ali nekih bizarnijih poput Oknoplast izvesne firme koja se bavi pvc prozorima. Čak 23 puta su bolonjski crno-beli menjali ime, odnosno glavnog sponzora.

A znate li čije je originalno ime Viktorija Libertas? Radi se o Skavoliniju iz Pezara čije boje je svojevremeno branio i po mnogima najbolji košarkaš sa ovih prostora, Dragan Kićanović. Inače, Skavolini je firma koja proizvodi nameštaj, a baš pod tim nazivom je klub ostvario najveće uspehe - dve titule prvaka Italije i KPK. Inače, od zanimljivijih naziva kluba sa obale Jadrana valja izdvojiti Algor (firma se bavi pravljenjem buradi za čuvanje piva i vina) i sadašnji naziv Konsaltinvest - u pitanju su naravno, finansijske usluge. Devet promena.

Među najtrofejnije italijanske klubove svakako spada i Vareze, ima čak pet titula prvaka Evrope i sve ih je osvojio pod imenom Injis, kompanije koja pravi kućne aparete. U stvari, pod tim imenom se lombardijski klub i proslavio uz ogromne zasluge naravno, trenera Aleksandra Nikolića. U Varezeu inače vole ta menjaju ime, 17 puta su to radili. Pa su pored Ćao Krema, nekada velikog rivala Nutele, bili i Mobilgirgi (namešta), Kađiva (motocikli), Virlpul, a sada nose ime po agenciji za zapošljavanje - Open Džob.

Rebračine ujedinjene boje Benetona

Šampion promena imena ipak je Kantu, jer je čak 27 puta ustupao mesto sponzoru u svom nazivu. Titule evropskog prvaka osvajao je pod imenom Skib (lekovi) i Forst (pivo). Tako su ga barem upamtili stariji ljubitelji košarke. Ali sećaju se i navijača Partizana Vismara iz Kanta, kojeg su crno-beli dobili 1989. u finalu Kupa Radivoja Koraća. U novije vreme klub se zvao i Fokstaun po lancu autleta, a bilo je tu u prošlosti još zanimljivih imena - Oransoda po nazivu soka, Kanturina po firmi koja održava lokalni vodovod u Kantuu ili Šampu Klir po vrsti šampona koja je popularna u Italiji.

Najmanji "grešnik" u ovoj priči je Beneton. Klub iz Treviza nosio je samo tri imena, pritom se zove Beneton od 1981. godine po slavnoj kompaniji za proizvodnju odeće. Petostruki je šampion Italije, dva puta je gubio finale Evrolige, a ima i dva Kupa Rajmunda Saporte, sve pod istim imenom. A klub se, zanimljivo, zvao po još jednom prizvođaču odeće - firmi Liberti.

Sećate li se Lotomatike? Nekada Evroligaš, a u stvari originalni naziv kluba je Virtus Roma koji je 14 puta menjao ime u poslednjih 50-ak godina. Može se reći da je ovaj velikan iz italijanske prestonice imao veoma šarolik dijapazon imena. Od dnevnog lista Mesađero pod čijim imenom je postao prvak Evrope 1984. i osvojio Kup Koraća 1992, preko naziva Banko di Roma (osvojen Kup Koraća 1986), Kalcea Pompea (proizvodnja čarapa, pre svega ženskih), Telemarket (po lokalnoj televiziji) do imena Aeroporto di Roma i lokalnog univerziteta Unikasano.

Kada je u pitanju drugi bolonjski klub, Fortitudo, menjao je ime 21 put, a nama je najpoznatiji po  imenima Timsistem (kompanija za razvoj softvera), Skiper i Klimamio (cevi i grejanje). Ovaj klub ima skromnu trofejnu riznicu, pet trofeja, učešće na dva Fajnal fora Evrolige, ali ako je za utehu, barem je imao zanimljive nazive. I ovom klubu je sponzor bio proizvođač čarapa, pa se tada zvao Filodoro, interesantno je bilo i dok je tim nosio ime Tulipano Impianti po firmi koja se bavi pravljenjem bojlera i kotlova.

Silvio Gigena, nekadašnji igrač Skavolinija

Aktuelni šampion Italije, Rejer iz Venecije trenutno nosi naziv Umana po agenciji za zapošljavanje, a bio je i Splugen po vrsti piva, Karera po proizvođaču naočara, Skaini (oprema za građevinsku industriju), mada u Veneciji očigledno najviše vole vodu. Nosili su naziv tri različita sponzora iz ove industije - San Benedeto (voda), Akva Pia Antick i  Akvalora. Sve u svemu, 12 promena.

Jedan od timova koji su do pre nekoliko godina žarili i palili italijanskim terenima je Sijena, odnosno Mens Sana kako glasi pravi naziv kluba. Svih osam titule u periodu od 2004. do 2013. godine osvojili su pod imenom čuvene banke Montepaski. A nije to jedina banka čije ime su nosili, svojevremeno je to bio i Dukato. Od zanimljivijih naziva tu su Gecom po firmi koja pravi sredstva za čišćenje, Konac (lanac supermarketa) i Olitalia po proizvođaču maslinovog ulja. Ukupno - 12 promena naziva.

Polako, ali sigurno, približavamo se kraju. I tu dolazimo do kluba kojeg navijači Crvene zvezde nikako nisu zapamtili po dobrom, a sedam puta je menjao ime. Radi se o klubu Skaliđeri iz Verone, koji je 1998. godine porazio crveno-bele u finalu Kupa Koraća. Samo, tada se zvao Meš po proizvođaču garderobe, pre svega farmerki. Zanimljivo, ovaj klub nosio je znantno kasnije i naziv Tezenis po proizvođaču donjeg veša, Glakso (farmaceutska industrija) i Vićenci Biskoti (industrija slatkiša).

Majk Jucolino u dresu Meša iz Verone

Dodajemo još i Dinamo Sasari, prvaka Italije iz 2015. godine, koji je "samo" šest puta menjao ime, a trenutno nosi naziv Banko di Sardenja. Nosio je naziv i po osiguranju Merkuri, ali i ime Sela i Moska po čuvenoj italijanskoj vinariji.

 I za kraj tu je Juvekazerta, tim iz mesta u blizini Napulja. Sadašnji naziv je vrlo originalan - Pasta ređo po proizvođaču testenina. Bio je i Snajdero (kuhinski namešta), Pepsi i Eldo po industriji kućnih aparata. Ovaj klub koji je bio šampion Italija 1991. godine je 14 puta menjao naziv.

Sve u svemu, kada se pogleda kompletan spisak, dobija se vrlo šarenolika slika, baš kao što je slučaj i sa italijanskom klupskom košarkaškom scenom. Godine su prolazile, imena su se menjala, nizali su se i trofeji. Mnogi od pomenutih klubova su menjali i rangove takmičenja, ispadali u drugu, pa i treću ligu, vraćali se u Seriju A, ali jedno je sigurno - ne postoji nijedna liga poput italijanske i bilo bi sjajno za evropsku košarkašku scenu da se živopisna Serija A ponovo vrati u sam kontinentalni vrh i stane uz rame recimo, španskoj ACB ligi.

(FOTO: MN Press i Starsport)


tagovi

Armani MilanoBenetonDinamo SasariEvroligaItalijaKK KantuKK VarezeMeš VeronaSijena MontepaskiVirtus Bolonja

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara