Džud Belingem (©Reuters)
Džud Belingem (©Reuters)

Lekcija mladog Džuda: Ako igraš fudbal zbog slave - to nije dobro; u početku sam išao na očeve treninge da bih brao cveće

Vreme čitanja: 6min | čet. 02.11.23. | 19:40

Tek mu je 20 godina, a već mudro zbori

U centru pažnje svetskog fudbala trenutno je Džud Belingem, mladić koji na svojim leđima nosi Real Madrid. U 13 utakmica Primere i Lige šampiona dao je 13 golova, ali to je uveliko poznato. U intervjuu za Ekip, nakon što je dobio nagradu za najboljeg mladog fudbalera u 2023, 20-godišnji Englez je otkrio koliko mu znači porodica, zbog čega je zavoleo fudbal, koji igrači su imali najveći uticaj na njega kada je bio dečak, zbog koga je izabrao broj pet po dolasku u Real, kako se nosi sa pritiskom, kako se osećao kada je prvi put ušao u svlačionicu Real Madrida...

Krenućemo od početka, od dečačkih snova Džuda Belingema.

Izabrane vesti

"Oduvek sam sanjao da igram za Englesku, a da mi je neko rekao da ću provesti tri godine u Nemačkoj, pa preći u Španiju bez da sam igrao u Premijer ligi, bio bih šokiran".

Kao mali često je išao na očeve treninge, ali ne da bi trčao za loptom već da bi - brao cveće.

"U početku nisam voleo fudbal. Znam da zvuči neverovatno, jer da mi sada neko oduzme fudbal - poludeo bih. Išao sam na očeve treninge i tamo brao cveće i travu. Pravio bih male bukete za svoju majku. Roditelji me nikada nisu pritiskali, otac bi me redovno vodio na treninge, ali bi mi uvek govorio da ako želim da igram žmurke ili berem cveće mogu to i da radim. Imao sam slobodu kao dete, roditelji me nikada nisu terali da nešto radim sve dok bih bio dobar i brinuo o drugima", prisetio se as Real Madrida.

S obzirom na to da je već sa 16 godina debitovao za Birmingem u Čempionšipu, a sa 17 otišao da živi u Dortmund i igra za Borusiju, Belingem je morao da odraste brže od većine vršnjaka. Zbog toga naglašava značaj roditelja, za koje kaže da su ga uvek pravilno usmeravali.

"Moj odnos sa majkom i ocem je veoma blizak i daje mi potreban balans. Od njih dobijam drugačije stvari nego od ljudi u fudbalu. Oni celog života rade određene poslove i gledajući ih, naučio sam kako da rešavam neke situacije, posebno kada sam postao profesionalac. Često se pitam kako im uspeva da budu to što jesu, kako uspevaju da pronađu najbolje u sebi bez obzira na okruženje u kojem živimo".

Na konstataciju da je i njegov otac Mark bio golgeter, doduše u amaterskim ligama engleskog fudbala, mladi napadač kaže da i dalje svakodnevno sluša priče o tome.

"Ne dozvoljava mi da to zaboravim, pošto redovno priča o svojim golovima. Čak i kada ja dam neki gol, on mi kaže da bi dao tri ili četiri", prepričava mlađi Belingem u šaljivom tonu.

Odavno je fudbal postao biznis, pa se stoga njime ne bave samo oni koji zaista vole igru, već je veliki broj raznih mešetara koji u fudbalu vide način da zarade veliki novac.

"Imao sam brojne susrete sa menadžerima koje mnogo više zanima lična zarada nego šta je najbolje za igrača. Nikada se nisam obazirao na njih, jer sam uvek imao uz sebe roditelje sa kojima mogu da pričam o svemu. Oni brinu o mom blagostanju i znaju da su naši snovi usklađeni. Kada uključite menadžere, tu su njihovi podsticaji i želja za zaradom. Mene to ne interesuje. Ja samo želim da zadržim porodičnu atmosferu, uostalom, to dovodi do sjajnih razgovora kada smo svi za stolom. Bilo da diskutujemo o filmovima ili nekim aktuelnim dešavanjima, do infomracije da je Real Madrid zainteresovan za mene".

Iako još veoma mlad, Belingem je izuzetno zreo za jednog 20-godišnjaka. Potvrđuju to i njegove izjave.

"Viđao sam ljude koji su mi bliski da se zanesu u pogrešnom pravcu. Ako voliš fudbal kao igru - bićeš nagrađen, ali ako igraš zbog slave i popularnosti - to nije dobro. Tako, barem, ja mislim".

Objasnio je Džud Belingem i kako je došlo do toga da, ipak, zavoli fudbal.

"To je zbog mog takmičarskog duha. Uvek sam bio veoma takmičarski nastrojen, čak i kada igram žmurke. Dok sam odrastao imao sam dosta problema zbog toga, posebno kada bih izgubio. To bi bila noćna mora za ostale. Nisam hteo da se rukujem sa ljudima, ali naučio sam da mora da se pokaže poštovanje. Bez sumnje, takmičarski duh me je naterao da zavolim fudbal svim srcem".

Kao neko ko se fudbalski školovao u Birmingemu, Belingem odlično pamti 2011. godinu i osvajanje Liga kupa, čemu je veliki doprinos dao Nikola Žigić. Srpski napadač ima poštovanje mladog asa, ali ipak nije u uskom krugu odabranih.

"Uvek sam se divio tim igračima koji su pobedili Arsenal na Vembliju. Moji heroji bili su Seb Larson, Kreg Gardner i Li Bojer. Što sam se dublje upuštao u fudbal, najvažnija ličnost bio je moj otac, a kasnije sam se ugledao na Vejna Runija i Stivena Džerarda. Zbog toga što su igrali za englesku reprezentaciju... Kada sam odrastao, počeo sam ozbiljnije da gledam utakmice".

Zanimljiva je priča kako je zavoleo Zinedina Zidana.

"Tata je imao falš Zidanov dres koji je kupio negde na plaži. Svuda ga je nosio i jednog dana sam ga pitao ko je to. Rekao mi je da pogledam na Jutjubu i od tada nisam prestajao da gledam Zidanove poteze. On je prvi igrač kakav sam istinski hteo da postanem. Imao sam sreću da ga upoznam na finalu Lige šampiona 2022. između Real Madrida i Liverpula. Bio sam poput deteta, iskolačenih očiju. On je veoma skroman za nekoga ko je postigao toliko mnogo. Bio je sjajan igrač, a momci iz Reala koji su imali priliku da sarađuju sa njim kažu i da je sjajan kao trener. To je jednako važno".

Zidanu u čast Belingem je izabrao broj pet po dolasku u Real.

"To je moja omaž njemu. Ali, istovremeno ja imam svoj put koji želim sam da oblikujem i voleo bih da postanem Realova 'moderna petica'".

U Birmingemu i Dortmun Džud je na leđima nosio broj 22. Englezi su ga, samo privremeno, povukli iz upotrebe.

"Rekli su mi da niko neće nositi broj 22 dok se ne vratim u Birmingem. Bio sam zaista iznenađen. Imao sam dobru sezonu tamo, ali ništa spektakularno. Bio sam začuđen zbog tog poteza, ali razumem razlog. Moj transfer je mnogo pomogao klubu koji je bio u teškoj situaciji", objašnjava Belingem.

Iako se konstantno ističe njegova zrelost, 20-godišnji Englez ističe da i on ima emocije poput njegovih vršnjaka i da nije robot.

"Problem je što te ljudi uzdižu i onda ako napraviš i najmanju grešku, razočaraju se i kažu 'aha, pa i nije baš toliko zreo'. Ja sam takođe čovek, pravim greške, imam emocije. Nisam robot".

Pričao je Belingem i kako se osećao prvi put kada je ušao u svlačionicu Real Madrida.

"Bio sam malo nervozan. Nikada nisam bio zvezda, ali kada dođete na ovakvo mesto, teško je ne pomisliti 'vau, ovo je vrhunac fudbala'. Prvih nedelja sedeo sam za stolom pored Tonija Krosa. Prvi put kada se našalio shvatio sam da su sve to normalni momci, koji ti pomažu da se osećaš prijatno. Veoma su skromni, a to je velika lekcija za mene. Bez obzira koliko si uspešan, šta god da si osvojio i dalje možeš da budeš sjajno ljudsko biće kao što su ovi momci, koji su inspiracija mnogima i kao fudbaleri i kao osobe".

Odgovorio je mladi Englez i na pitanje Lekipovog novinara da li se oseća jedinstveno.

"Ponekad da, pomalo. Zbog mojih godina i sličnih stvari. Ljudi vole da me podsećaju na to koliko sam mlad i da moram da idem polako. Ponekad sednem i pomislim: 'dobro mi ide'. Ali kada se bavite fudbalom, morate svaki dan da imate pristup: 'moraću danas da budem bolji nego juče'. Barem sam ja tako vaspitavan".

Za kraj, pogled u budućnost i gde Džud Belingem vidi sebe za pet godina.

"Nadam se da ću imati osvojenih pet Liga šampiona, Evropsko prvenstvo i, možda, Mundijal. Uvek sam optimističan. Ne vidim poentu da se takmičiš ako misliš da nešto nećeš uspeti".


tagovi

Džud BelingemReal MadridZinedin Zidan

Obaveštavaj me

Real Madrid

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara