MOZZART ANALIZZA: Maroko - problem promene oblika na 5-4-1

Vreme čitanja: 6min | ned. 18.12.22. | 12:20

Severnoafrička reprezentacija je četvrtim mestom u Kataru postala hit ovogodišnjeg Svetskog prvenstva

Trener i analitičar Albert Morgan vam predstavlja način na koji Maraoko može da tokom utakmice prilagođava okolnostima

Promena plana

Izabrane vesti

Selektor Maroka, Valid Regragi, tokom turnira je, pored generalnog strateškog plana i koncepcije defanzivnog modela pokazao i zavidan nivo adaptacija tokom samih utakmica, više puta se prilagođavajući okolnostima. U toku utakmice četvrtine finala sa Portugalom, zbog načina na koji je:

A) Portugal pokušavao dugim prenosnim dijagonalnim dodavanjima da promeni težište napada – Regragi je, kada je lopta na levoj defanzivnoj strani, insistirao da se suprotno, desno krilo (Ziješ) spušta u sledeću liniju, kako bi ga imao spremnog za branjenje dijagonalnog pasa:

B) Portugal promenio raspored igrača u 4-2-2-2 oblik za drugo poluvreme – Regragi je prešao na čisti, ravni 5-4-1 defanzivni oblik, smanjujući kompeksnost defanzivnih obaveza Hakima Ziješa, ostavljajući ga u drugoj liniji.

Ipak, ovo su bile neke od adaptacija sa ovogodišnjeg turnira.

Utakmice je Maroko startovao u svom interesantnom i utreniranom 4-1-4-1 / 4-1-5-0 defanzivnom obliku, i do meča sa Francuskom od toga nije odstupao – za tim nije bilo ni potrebe, iako daleko od toga da nije bilo modifikacija plana u zavisnosti od toga ko je protivnik.

Protiv Francuske, prvi put na šampionatu, Regragi je promenio startnih (defanzivnih) 4-1-4-1 i utakmicu započeo u 5-4-1 (defanzivno), odnosno 3-4-3 (3-2-2-3) u posedu. Iz defanzivnog ugla, bilo je određenih osnova za tako nešto, ali je ipak, stiče se utisak, Regragijeva promena na 5-4-1 donela više problema Maroku tokom defanzivne faze. Kao ekipa čiji je, tokom turnira izuzetni 4-1-4-1 / 4-1-5-0 srednji i niski blok u nemaloj meri strateški zavisio od iskakanja ofanzivnih veznih igrača u pritisak na protivničke štopere, promena na ravni 5-4-1, tako nešto nije dozvoljavala.

Primeri branjenja u 4-1-4-1, sa iskakanjem ofanzivnih veznih igrača u sjajnom tajmingu i intenzitetu (fizički, psihički i taktički zahtevan način branjenja). Tajming za kretanje u pritisak ofanzivnih veznih igrača je trenutak kada lopta kreće da putuje od jednog do drugog štopera - prilikom izlaska u pritisak, ofanzivni vezni telom (iliti senkom) blokira liniju dodavanja na protivničkog ofanzivnog veznog igrača, istovremeno vršeći pritisak na štopera koji prima loptu.

Čisti 5-4-1 defanzivni oblik to ne dozvoljava - distanca između centralnog veznog I protivničkog štopera na lopti biva prevelika, pa je ugao pritiska igrača iz druge linije (vezne linije) veoma težak, pre svega značajno drugačiji nego u 4-1-4-1 i potrebno je specifično ga utrenirati.

Postoji više načina davanja pritiska na nosioca lopte, a način, odnosno ugao davanja pritiska činio je ključnu razliku između 4-1-4-1 i 5-4-1 oblika Maroka. Braneći se u 4-1-4-1 obliku, izlaskom ofanzivnog veznog u pritisak, lopta je pritisnuta frontalno, tako da protivnik nema direktan prolazak pravolinijski (vertikalno):

Promenom oblika, na 5-4-1 defanzivno, Maroko je izgubio mogućnost korišćenja ovakvog načina branjenja, pa je pritisak na štopere dolazio zakrivljeno ili bočno (sa strane) i, jasno, uglavnom od centralnog napadača.

Zakrivljena kretnja (kada dolazi od centralnog napadača, iznutra ka spolja) u pritisku uglavnom je manevar Iiokidač za usmerenje prema određenoj strani terena, najčešće ka boku; kao i jedan od okidača za pritisak ili presing zamku. Ipak, ovakav vid presing kretnje znatno je manje efektan kao izolovani tip pritiska, naročito kada se pritiska slabija noga nosioca lopte, kojom on ne igra I kojom ne kontroliše loptu u datom momentu.

U situaciji kod rano primljenog prvog gola Maroka desilo se - upravo to.

Pokušaj bočnog, zakrivljenog pritiska centralnog napadača, En-Nesirija, prema Varanu (koji igra desnom nogom koja mu je jača). Uzimajući u obzir da špic pritiska iz centrale, njemu je desna noga protivničkog štopera, na kojoj je lopta, dalja i nedostupna za direktni pritisak, pa tako Varan samo biva sprečen da odigra poprečni pas na slobodnog štopera, ali mu je pas unapred i dalje dozvoljen jer mu noga na kojoj je lopta nije pritisnuta.

Varan ono što mu je dato koristi – odigrava pas pravolinijski, upravo ono što (kao što je već pomenuto) frontalni pritisak koji je Maroko u standardnih 4-1-4-1 koristio ne dozvoljava. Na taj način, Francuska pravi ključnu prednost u napadu kod možda i prelomnog gola na utakmici.

Da bi zakrivljeni bočni pritisak dobio puni smisao, neophodno je da kolektiv usmeri protivnika na bok, ne dozvoljavajući pas unapred, principima branjenja pravolinijskog, vertikalnog i kratkog dijagonalnog pasa (ne prenosne lopte). Na taj način, protivnik sa loptom u posedu biva primoran na alternativna rešenja, koja se uglavnom svode na pas na bok, prilikom kojeg je polazak lopte ka bočnom igraču signal za podizanje intenziteta i nivoa pritiska.

Može se reći da su to neki od najosnovnijih principa presing usmerenja (usmeravanja protivnika u zonu u kojoj želite da formirate pritisak), njih igrači Maroka zasigurno znaju, ali unutar njihovog modela, s obzirom na defanzivne zadatke, oni nisu primarni, a samim tim igračima nisu intuitivni. Zašto?

Ustaljeni 4-1-4-1 oblik Maroka, uz pomenuti način davanja frontalnog pritiska, za krilne igrače ima karakteristične uloge. Naime, prvo i osnovno - čitav defanzivni blok reprezentacije Maroka orijentisan je tako da horizontalna distanca između dva najudaljenija spoljna igrača (dva krila) bude unutar ili jednaka širini šesnaesterca, odnosno ~40 metara. Statistika pokazuje savršenu preciznost u njihovoj izvedbi - prosečna horizontalna udaljenost dva najdalja igrača Maroka na dosadašnjih 6 utakmica iznosi 39.3 metara.

Zadatak za krilo je da stoji oko visine ivice kaznenog prostora čak i kada je lopta na njegovoj strani, s obzirom da Maroko zbog načina na koji pokriva linije pravolinijskih, vertikalnih dodavanja nema preku potrebu da i krila u tome učestvuju, kao u nekim drugim modelima branjenja.

S druge strane, krila su trenirana i imaju instrukcije da daju pritisak pod potpuno drugačijim uglom, u momentima kada protivnik doda loptu prema nisko-pozicioniranom bočnom igraču.

Pas prema boku je signal krilnom igraču da pritiska prema unutra, ne dozvoljavajući naredni pas ka protivniku koji je u neposrednoj blizini aut-linije, tako terajući protivnika na povratni ili poprečni pas, u najmanju ruku kratki pas koji ne ide ka napred.

Usled toga, kada je defanzivni oblik za utakmicu sa Francuskom promenjen na 5-4-1, po osnovnim postulatima, zadaci za krila tada moraju biti drugačiji, a nemalo se razlikuju od onih koje su imali u svom prirodnom modelu.

Odsustvo navike, odnosno intuicije (jer je osnovna ideja po kojoj treniraju drugačija od ove specifično pripremljene za ovaj meč) da se primarno brani pravolinijski pas i ‘’pušta’’ lopta na bok podjednako su olakšali Francuskoj efektnost poseda u situaciji kod gola.

Distanca između krila i centralnog veznog velika; krilo, kao i bek već spremni i ‘’naslonjeni’’ prema bočnim igračima (signal za to treba da bude tek trenutak kada centralni štoper protivnika orijentiše telo i lopta krene u tom pravcu), rezultat – otvorena linija dodavanja i dobar pas... krajnji ishod je gol Tea Ernandeza.

Vratimo se za kratko 4 i po godine unazad

 Ista reprezentacija, ali predvođena drugim selektorom (Erve Renarom, sadašnjim selektorom Saudijske Arabije), pre četiri godine na Svetskom prvenstvu u Rusiji pokazala je neke druge defanzivne principe – oni su podrazumevali I pokazali značaj, mogućnosti, ali i potrebe efektnog pritiska centralnog napadača prema spolja.

Krilni igrač sa primarnom ulogom da stoji uže i odbrani pravolinijski pas, a zajedno sa bekom na bok iskače tek kada lopta tamo i krene – dobar tajming uz kolektivnu reakciju daju puni efekat i podižu intenzitet na tom delu terena.

Pritiskati protivničkog štopera koji je nosilac lopte koristeći centralnog napadača nije lako i potpuno efektno kao izolovani način pritiska; protivnicima uz dobra rešenja nije teško anulirati ga ili čak i iskoristiti ukoliko timski nije adekvatno ispraćen I sinhronizovan.

Adaptacije su esencijalni aspekt turnirskih takmičenja, naročito reprezentativnih, s obzirom na manjak vremena za rad sa ekipom u samom razvoju osnovnog modela igre. Promene I prilagođavanja kao takva su neophodna; ono koje je Regragi napravio pred ovaj meč je imalo smisla u nekim aspektima, ali je uticalo na to da se specifični zadaci kose sa nekim osnovnim postulatima koji su dovodili do serije grešaka. Svoj kvalitet u čitanju situacija tokom utakmice Regragi je pokazao kada je bio prinuđen da izmeni povređenog Saisa – promenio je oblik i od tada je njegova ekipa počela da ponovo izgleda jako kvalitetno, sa i bez lopte. Sve ono što je ovde prikazano kao greška i problem ne menja suštinu, utisak i činjenicu, zapravo dve – prva je da je Maroko izuzetna taktičko-strateški trenirana ekipa, a druga je da ćete o njima čitati još stvari narednih dana.

Piše: Albert Morgan


tagovi

Katar2022reprezentacija Marokamozzart analizza

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara