Partizanov prelazni rok: Moralo je mnogo bolje

Vreme čitanja: 7min | sub. 08.02.20. | 09:51

Došla samo dvojica, a pričalo se o pravljenju tima za leto, ali obezbeđen finansijski mir do naredne zime

Tradicija je ispoštovana – obećanja o pravljenju tima nisu. Opet je bilo prilično tiho u Humskoj 1, uobičajeno za zimski prelazni rok poslednjih godina, a promet takav da se javnost pita zašto nije realizovan plan da se već sad formira tim za letnje kvalifikacije i spremno uđe u sezonu 2020/2021. Ovako je ispalo da su potpisi Bojana Matića i Uroša Vitasa dovoljni tek da se premosti takmičarska godina, a u junu će – znaju to i u Humskoj – biti znatno više novajlija s ciljem da se napadne još jedan plasman u grupnu fazu UEFA takmičenja, što je prioritet kluba u situaciji kad je gotovo neizvodljivo da bude šampion države.

Doskorašnji prvotimac Vojvodine trebalo bi da donese opciju više u napadu kao zamena i(li) podrška Umaru Sadiku, zavisno od taktike i protivnika, dok se od povratnika iz kazahstanskog Irtiša očekuje da bude od koristi kad i ako ne budu mogli da igraju Bojan Ostojić i Strahinja Pavlović, projektovani da i tokom proleća čine štoperski tandem. Njihovim dolascima ostvaren je samo deo plana Sava Miloševića, pošto je po okončanju prvog dela sezone najavio da će pokušati da napravi ekipu koja bi u predstojećim mesecima trebalo da se uigra i naštimovana dočeka izlazak na međunarodnu scenu.

Izabrane vesti

Kako je tekao prelazni rok, kakve su sve ideje na Topčiderskom brdu imali, šta su i sami nagoveštavali navijačima, deluje da su morali mnogo bolje da se pojačaju. Propustili su retku šansu, da u situaciji kad u klupskoj kasi ima novca, izađu na tržište i sklope još snažniji tim. Finansije su im ostale, ali su im neke mete izmakle, pa će morati da se okrenu drugim. Uz nadu Grobara da će tad biti efikasniji...

PROPUŠTENI RAJKOVIĆ, KUVELJIĆ, DOCIĆ...

Najveća želja, Slobodan Rajković završio u Peruđi

Ceo prelazni rok Partizan je tražio štopera, a doveo ga tek poslednjeg dana, nekoliko sati pre zatvranja pijace. Namera je bila da se angažuje centralni defanzivac koji bi u budućnosti zamenio Strahinju Pavlovića, pošto je mladi reprezentativac prodat Monaku za 10.000.000 evra, a ostavljen u Beogradu na pozajmici do kraja sezone.

Početna zamisao podrazumevala je angažman Slobodana Rajkovića, koji je ispunjavao sve kriterijume i struke i rukovodilaca: ne bi zauzimao mesto stranca, poseduje zavidno iskustvo iz Engleske, Holandije, Nemačke i Italije, bio je slobodan na tržištu posle isteka ugovora sa Palermom, dva meseca trenirao je u „Zemunelu“ i oduševio Miloševića, ali kad su počeli pregvori jasno je bilo da su male šanse da rezultuju potpisom. Rajković je tražio platu od 500.000 evra po sezoni, crno-beli mu nudili 300.000, u pat poziciji prolazili su dani, sve dok nekadašnji član OFK Beograda iz drugog pokušaja nije stigao u Peruđu.

U međuvremenu, Partizan je merkao Franka Makija Banjaka, ali nikako nije mogao do defanzivca ljubljanjske Olimpije. Prepreke u vidu cene (u paru sa desnim bekom Erikom Boaćijem Slovenci tražili 1.000.000 evra na ime obeštećenja) i ograničenja broja stranaca (trenutno četvorica mogu u protokol superligaške utakmice, a na spisku su već Natho, Asano, Suma i Sadik) ispostavile su se nepremostivim. Zasad...

Bilo je predloga da se dovede neki drugi štoper (pominjali se Slobodan Simović posle isteka sa BATE Borisovim i Nemanja Tekijaški iz Spartaka), da bi tek na kraju, posle nekoliko zaokreta, dato zeleno svetlo da potpis Uroša Vitasa. Tako je bar privremeno rešeno pitanje dodatne opcije u srcu odbrane, ali će izvesno na leto biti pomeranja, jer Strahinja Pavlović odlazi u Monako, Bojanu Ostojiću ističe ugovor, a niko se ne oglašava po pitanju eventualnog nastavka saradnje. Štaviše, bilo je tokom time zagovornika ideje da su Partizanu bila potrebna dva nova štopera, pogotovo što je iz kombinacije čak i za trening otpao Dominik Dinga, ali..

Uroš Vitas u Humskoj

Čekanje je koštalo Partizan i u slučaju Nikole Kuveljića. Želeo je Savo Milošević svežinu u veznom redu, video u doskorašnjem fudbaleru Javora potencijal koji bi, uz pravilan rad, mogao da daje ton igri crno-belih i značajno mu podigne cenu kad jednog dana dođe vreme za transfer, ali su u Humskoj čekali, čekali, čekali... I ostali bez jedne od želja, pošto je 22-godišnji Beograđanin potpisao za Vislu iz Krakova. Da je Partizan zaista želeo centralnog vezistu vidi se i po tome što je utefterisao Marka Docića, ali ni taj posao nije realizovao, pod obrazloženjem da nije prodao nikog od centralnih vezista (Saša Zdjelar, Aleksandar Šćekić, Milan Smiljanić čak potpisao novi ugovor), pa je kapiten Čukaričkog ostao nedosanjan san. Kao i letos...

Slično se može konstatovati i za Aranđela Stojkovića. Crno-beli su držali na oku desnog beka Vojvodine, ceneći ga jednim od kvalitetnijih u ligi, ali kad se promenio prvobitni plan o prodaji Nemanje Miletića i  postalo jasno da jedini reprezentativac ostaje u klubu odustali su od ideje da mu traže zamenu. Uz nadu da će ga, kao i u finišu jeseni, menjati Aleksandar Lutovac, kad se oporavi od povrede.

Prvi deo sezone, te kontrolne utakamice u Beleku i Dohi pokazale su da igra Partizana značajno pada kad odustvuje makar jedan iz idealnih 11. Rotacija je u neku ruku proširena dolascima Matića i Vitasa, ali ostaje utisak da to nije dovoljno za ambicije kluba koji stremi ka trofejima.

TIM OSTAO NA OKUPU, NA LETO BAR TROJICA STRANACA

Suma i Sadik potpisali ugovore

Bilo je tokom zime i pozitivnih okolnosti u Partizanu. I te kako. Tim je sačuvan na okupu, što se može smatrati premijom ako se zna da većina ovdašnjih klubova u besumočnim pokušajima da sastavi kraj s krajem uglavnom prodaje najbolje. Za razliku od prošle godine kad se Zoran Mirković iznervirao što je za Italiju „spakovan“ Marko Janković, ima Savo Milošević luksuz da su mu svi nosioci igre na raspolaganju. Štaviše, Sejduba Suma je produžio ugovor na tri godine, što je prava retkost za stranca u Srbiji, posebno posle dve razočaravajuće sezone, dok je Umar Sadik otkupljen od Rome za 1.750.000 evra i postao najskuplja akvizicija Parnog valjka ikad, oborivši baš rekord Gvinejca.

Istovremeno, za afrički dvojac odbojene su neke izuzetno atraktivne ponude (Arapi nudili za Sumu 3.500.000 evra, a Lil za Sadika 7.000.000), što bi, kad su već papirima vezani za klub, trebalo da znači da će voditi Parni valjak i na početku naredne sezone. Očekuje se da dobiju podršku iz inostranstva, u planu je povećanje kvote stranaca (sa četiri na osam), a kako se može čuti, u Humskoj imaju dogovor sa trojicom novih igrača iz uvoza. Velka je verovatnoća da će se u junu vratiti po štopera Banjaka i desnog beka Boaćija. Tim pre što fudbalerima iz Kameruna i Gane ističu ugovori na „Stožicama“, neće morati da se plaća obeštećenje. Kao takvi, logično, imaće više opcija...

ZARADA 10.000.000 EVRA, TROŠAK 120.000

Bojan Matić i Savo Milošević

O tome kako je prošao na sportskom planu može da se diskutuje na kraju sezone, međutim, nema spora da je u poslovnom smislu povukao Partizan izvanredne poteze. Još pre nego što je prelazni rok zvanično otvoren, Partizan je prodao Strahinju Pavlovića Monaku, što je jedan od najvrednijih transfera u srpskom fudbalu u poslednjih deset godina. Crno-beli na ime obeštećenja dobijaju sigurnih 10.000.000 evra (u dve rate po 5.000.000), možda i dodatna 3.000.000 u vidu bonusa i na taj način su obezbedili normalno funkcionisanje do naredne zime, jer će samo od odlaska štopera dobiti novac približan godišnjem budžetu. Dodatna vrednost transfera je što će popularni Kalaba ostati na pozajmici u Humskoj do kraja sezone, pa se može reći da su u ovom slučaju crno-beli dobili i jare i pare.

Iako jedini ove zime, Pavlovićev transfer omogućio je Partizanu lagodnu pregovaračku poziciju u ostalim slučejavima i mogućnost da ne prodaje druge nosioce igre, iako su stizale ponude za Sadika, Sumu, Asana, Filipa Stevanovića... Od odlazaka zabeleženi su samo rastanci sa momcima koji ionako nisu bili u prvom planu, pa su rasteretili igrački kadar. Goman Filip Kljajić je promenio ne samo klub, nego i kontinent, pošto je otišao u Drugu ligu Japana i to bez obeštećenja, na sličan način dozvoljen je odlazak levom beku Zlatanu Šehoviću u Izrael, s tim što nije bilo „žive love“, već će Makabi iz Netanje proslediti Partizanu deset odsto od narednog transfera, na pozajmice su se otisnuli fudbaleri bez značajne uloge u jesenjim mečevima (Petar Gigić, Periša Pešukić), nove sredine, ali ne u Partizanu, pronašli napadač Nemanja Nikolić i desni bek Luka Cucin (druge pozajmice u sezoni), u penziju je otišao Miroslav Vulićević, a Dominik Dinga bez jasnog objašnjenja nije u planovima za proleće i čeka se dogovor Urala i Partizana.

Na dovođenje Bojana Matića iz Vojvodine Parni valjak je potrošio 120.000 evra i može se reći da je sjajno prošao na ekonomskom planu. Ostalo mu je dovoljno novca da njime barata u narednom periodu. S tim da je i to novost za crno-bele, navikli su da kasa zvrji prazna, a sad kad sredstava imaju javila se dilema na šta ih i kako potrošiti. S tim što su, baš zbog Pavlovićevog transfera, gledali da ne upadnu u zamku, pošto su im ovdašnji klubovi odmah po povratku iz Francuske, u pregovorima zalepili cifre od 500.000 evra za prosečne superligaške igrače. Mada ima i onih koji kažu „da bi dobio, moraš najpre da uložiš“.

PARTIZAN – ZIMA 2020.

Došli: Bojan Matić (Vojvodina), Uroš Vitas (slobodan igrač);
Otišli: Strahinja Pavlović (Monako), Filip Kljajić (Omija), Zlatan Šehović (Makabi Netanja), Aleksa Janković (Voždovac), Strahinja Jovanović (Spartak Subotica), Ivan Milosavljević (Voždovac), Petar Gigić (Mačva, pozajmica), Periša Pešukić (Budućnost Podgorica, pozajmica), Nemanja Nikolić (Spartak Subotica, pozajmica) i Luka Cucin (Inđija, pozajmica).

(FOTO: FK Partizan, Star sport, MN Press)


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara