
Želite li da postanete milioner? Kako je Dambrauskas pretvorio 1.500 u 30.000.000 evra
Vreme čitanja: 4min | sre. 26.08.26. | 10:34
Neverovatna životna priča prvog litvanskog trenera u Ligi šampiona
“Nije do mene, do igrača je, i malo do sreće. Kada date gol u 94. minutu mora da je malo i do sreće. Ali hvala igračima što su sve vreme verovali”.
Ovako je, posle utakmice protiv Hapoel Ber Ševe, Valdas Dambrauskas, trener Sabaha, prokomentarisao pobedu svog tima od 3:2 u regularnom delu utakmice i 5:2 posle produžetaka. Kao po običaju, bio je skroman, iako je ovaj istorijski uspeh Sabaha – kluba osnovanog 2017. godine – doneo je Azerbejdžanu tek drugog predstavnika u Ligi šampiona.
Izabrane vesti
Način na koji je to uradio Sabah oduševio je fudbalsku planetu. I da, naravno da je i te kako imalo veze i sa Dambrauskasom.
“Moja poruka navijačima ostaje nepromenjena: verujte, verujte i opet verujte. Budite uz svoj tim i kad je dobro i kad je loše. Ima čuvena izreka u fudbalu: ‘Dve stvari u životu ne možeš da promeniš – majku i klub koji voliš’. Ako je vaš izbor Sabah, budite svi uz nas u utorak”, govorio je Dambrauskas pred meč.
Nije samo govorio. On je delima potvrđivao svoje reči. Jer Dambrauskas kao predstavnik malo poznate litvanske škole fudbala nije imao lak put do velikih evropskih klubova, pa nek su i sa istoka. On je u stvari imao put kakav nije imao ama baš nijedan drugi nijedan trener na svetu.
Posle eliminacije Hapoel Ber Ševe internet su preplavili snimci 25-godišnjeg Dambrauskasa kao učesnika čuvenog kviza: “Želite li da postanete milioner?” (u litvanskoj verziji: ‘Sesi nuliai – milijonas’). Nije tada uspeo, ali jeste sada, 25 godina kasnije, a taj kviz je imao vrlo, vrlo velikog uticaja na ovakav ishod. Jer Dambrauskas je te 2002. osvojio 3.000 litvanskih litasa, tek negde oko 870 evra, što bi, ako uračunamo u inflaciju, danas iznosilo oko 1.500 evropskih novčanica.
Ali Dambrauskas je tom novcu našao pametnu primenu. Nije ga iskoristio da izvede društvo na proslavu, već da ode na trenerske kurseve u Englesku.
Tako je sve počelo. Prvo je studirao “Sportske nauke i trening” na London Metropolitan univerzitetu, onda je radio u akademijama kakve su Fulamova, Mančester junajtedova i Brentfordova. Ali naravno da nije mogao tamo da se probije, prvi samostalni posao mu je bio u Kingsburi London Tajgersima u devetoj ligi Engleske gde je pravio istorijske rezultate. Odatle je išao u mlađe litvanske selekcije, pa Ekranas, isprva kao pomoćnik, zatim Žalgiris, RFS, hrvatsku Goricu, Ludogorec, splitski Hajduk, OFI, Omoniju, Diošđer i sada Sabah.
Ali sve vreme je – verovao. I polako mu se vraćalo. Bio je prvak Litvanije sa Žalgirisom, pa osvojio Kup sa RFS-om. U Bugarskoj šampion sa Ludogorecom, u Hrvatskoj Kup sa Hajdukom. Vrhunas u Azerbejdžanu, prvo dupla kruna sa Sabahom u zemlji u kojoj je Karabag potpuno dominirao, pa onda i plasman u Ligu šampiona i nagrada od nekih 30.000.000 evra minimalno (18.620.000 je garantovano, ali tek na tu sumu idu bonusi od TV prava, prodaje ulaznica, nagrade za pobede, remije, konačan plasman...)
Ko bi rekao da je sve krenulo od tih 1.500 evra?
I da, pre no što krenemo sa pričama o nafti, gasu i neverovatnom bogatstvu Azerbejdžana, tačno je da njihovi klubovi ne žive u nemaštini, ali daleko su oni ipak od zapada Evrope. Uostalom, prema izveštaju za sezonu 2024/2025, Sabahov budžet je bio svega oko 13.500.000 evra. Za plate igrača i bonuse išlo je negde oko 7.000.000. Najskuplji igrač u istoriji Sabaha bio je Kahim Paris, doveden iz kijevskog Dinama za 600.000 evra.
Ove sezone klub je dao 500.000 za Timotija Puhača iz Holštajn Kila, zvanično su dali i 450.000 evra da otkupe ugovor Veljka Simića, mada je pitanje koliko su tu zaista platili, jer je Sivas svakako imao dugove prema srpskom fudbaleru, koji je ovog leta dao šest golova u kvalifikacijama za Ligu šampiona.
Iz startnih 11 koji su sinoć deklasirali Ber Ševu nekakvo obeštećenje plaćeno je još za Ivana Lepinjicu (500.000 evra), dok se ne zna pouzdano kako su u klub stigli Kristijan Nvačukvu i Džoj-Lens Mikels.
Iako većina u zrelim fudbalskim godinama (samo je Envačukvu od startera imao manje od 25 godina) samo su retki, poput Simića, Lepinjice, Puhača, Stasa Pokatilova ili Akima Zedadke, van Azerbejdžana imali kakvo-takvo iskustvo u evropskim izazovima. Ali svejedno je Sabah redom izbacivao velški Nju Sejnts, pa finski KuPS, danski Orhus i sada Hapoel Ber Ševu.
“Imam ovde licenciranih 17 stranaca. I koga sada da izbacim? Ako mislite da su nam potrebna pojačanja, recite mi da li neko od ovih sadašnjih zaslužuje da ne igra Ligu šampiona? Oni su nam je doneli, oni je zaslužuju”, odgovarao je Dambrauskas na pitanje da li očekuje još pojačanja sada kada je izborio Ligu šampiona.
Jer – verovali su. I sad će da igraju Ligu šampiona. I da postanu milioneri.
“Nikada nisam ni dotakao alkohol, ali ovu ću pobedu sigurno proslaviti”, nasmejao se posle meča Dambaruskas.

.jpg.webp)
.jpg.webp)





