Ogradiću se odmah u startu ove priče. Nisam neki vrsni poznavalac košarke, barem ne na nivou pokojnog nam Edina Avdića. Ali sam ipak imao potrebe, ne čitajući ovaj tekst poštovanog autora, da iznesem neki svoj stav o budućnosti KK Partizan, jer se na ono što je iza nas, ne bih vraćao. Poštujem Đoana Penjaroju, dobar je trener, gotivan mi je lik i zaista nemam ništa protiv njega. Mislim da on nije dobro rešenje za prvog kouča, iz više razloga, ali vas sa tim ne bih gnjavio. Partizan treba da vrati Vladu Jovanovića iz Spartaka, jer je on neko ko je stasao uz Duška Vujoševića i neko ko ima košarku u malom prstu i preozbiljan je čovek. Treba sesti sa njim i napraviti jedan dugoročni projekat i plan, kako bi Partizan trebao da radi, izgleda i funkcioniše u, recimo, narednih pet godina. Tu pre svega mislim na rad i odnos sa mladim domaćim igračima. To je nešto što je uvek krasilo Partizan i po čemu je bio prepoznatljiv u celom svetu. Od toga se odustalo onog trenutka kada je u klub došao Željko Obradović, od koga se naravno očekivao odmah instant rezultat. I umalo se i desio, ali znamo kako se završilo. Bolno i razočaravajuće. Naravno da Željko ovde nije došao da u Evroligi igra epizodnu ulogu, nego da sa svojim voljenim klubom osvoji desetu Evropsku titulu i to je jasno svakom ko ima imalo svesti. Taj projekat je već davna prošlost i nema se smisla više u tako nešto upuštati. To razbacivanje ogromnim finansijskim sredstvima, dovođenje igrača, kojima će Partizan biti samo usputna stanica, a plaćati ih tolike novce, to je suluda priča. Treba se vratiti ozbiljnom skautingu, u smislu dovođenja talentovanih igrača sa prostora bivše Jugoslavije, a ima ih sigurno puno. Uz garancije da će im se pružiti šansa, svi će oni pohrliti brže, bolje, u Partizan. Možda poneki stranac dolazi u obzir, na nekoj poziciji, koja bi bila deficitarna, ali ne iz NBA lige, ili neki Evroligaški veteran, nego mlad perspektivan igrač, tipa Jana Veselog. I onda polako, strpljivo, bez jurnjave za trofejima, praviti ozbiljnu priču. Mislim da bi to i veliki deo navijača prihvatio i podržao. Partizan je zahvaljujući takvom sistemu, u poslednjih pola veka, stvorio i dao svetu najveći broj vrhunskih igrača i po tom pitanju niko na planeti ne može sa njim da se meri. Ovo što se dešava poslednjih pet godina, gde igrači dolaze u Partizan i odlaze, ko na traci, uskaču i iskaču ko iz voza, ta priča je piši propalo. Svake sezone mi treba po dva meseca da prihvatam ko je ko na terenu i šta ko treba da radi. Ne mogu više da gledam Partizan, u kojem igrači jednostavno ne znaju gde su došli. Ta priča mora da se završi, jer jednostavno više ne pije vodu.
U principu si u pravu, samo cu te ispraviti u jednom, a to je pravljenje igraca. Poslednji kog je Partizan napravio je Mica Beric, a posle toga ste dovodili najvece talente jer je takva klima bila u drzavi da je svako ko je hteo nesto, morao u Partizan. Pa pola vasih legendi je igralo za Zvezdu. Ili vama omrazeni FMP.
@Ispravka pa vasa najveca legenda Moka Slavnic rekao daje dosao u Partizanu da bi osvajao trofeje.
@Ispravka Uh sine, kad je Moka bio u Partizanu, Partizan nije imao 4 titule. Uopšte ne znaš istoriju kluba za koji navijaš.
Vidi, ja nisam ostrašćen. Imam pedeset godina i ta vrsta bolesne navijačke emocije više u meni ne postoji. Ta prepucavanja Igokea, FMP, to je smešna adolescenska priča. Stvarno me to ne zanima. Da si pažljivo pročitao moj komentar, video bi da ja tu nisam ni spominjao Partizanove pionire, kadete, juniore, itd. Pisao sam o talentima sa prostora bivše Jugoslavije. Taj skauting Partizana je uvek bio njegovo najmoćnije oružje. Dovedeš dečaka od 15, 16, 17 godina, pa ga ti onda kroz svoj sistem dalje usmeravaš i gradiš. Pa to isto radi i Barselona u fudbalu. Nisu ni oni uzeli Mesija kad je prohodao, nego su ga doveli iz Argentine sa 13, 14, godina, kada su već shvatili o čemu se radi. Nisu oni fabrika koja štancuje velike fudbalere. Skauting je ključna stvar. Gledaš, pratiš, fudbal se igra na celoj planeti. Bukvalno na svakom poljančetu. U basketu je to malo teže, jer se ne igra baš u tolikoj meri. Ali me niko ne može ubediti da je nemoguće naći 15 talentovanih momaka, tinejdžera, pa ih provući kroz svoj sistem i napraviti od njih igrače. Partizan je sa Tripkovićem, Tepićem, Veličkovićem, Pekovićem, igrao playoff Evrolige, i za malo nije otišao na finalfour. Ta generacija je imala prosek od 20, možda 21 godinu. Naravno da je trebalo vremena da se sve to skocka. Zato ja pričam o projektu od pet godina. Neko će u međuvremenu otpasti, neko će otići u Ameriku na koledž, ali će se jezgro tima napraviti. Ali svestan sam ja da je to utopija. Da ovi ljudi koji danas dolaze u Arenu, hoće da vide ekipu koja stalno pobeđuje, koja se takmiči sa najjačima. Ne znam, u vreme pokojnog Duleta je to moglo, sada više niko nema strpljenja. Sve je postalo komercijala. Dovedeš igrača, od dva, tri miliona eura, da bi imao punu dvoranu, sve se na to svodi. Pa jedan Olimpijakos drži pet godina na okupu istu ekipu, da bi osvojio Evroligu. Naravno da rezultati ne mogu da dođu odmah. Desi se, ali to je statistička greška.
...приметио сам да Партизан сад има још боље услове него пре, још више пара него икада пре. Једино што нема више је монопол на играче. Из Звезде више нема Вујанића, Богдановића, Витковца, Томашевића, Станојевића... Из ФМП нема Петровића, Кецмана, Рашића, Милојевића... Чак ни Мега не да играче. Резултат? Ф16 Евролиге и Ф4 у Нишу 😂😂😂
...ни Величковић, Тепић и Пековић нису дошли у Партизан као деца. Чему та патетика? Богдан Богдановић рецимо је као јуниор играо за ФМП, није га створио Партизан.
Da vam kažem svima, kada bi sada počeo nabrajati imena igrača koji su postali veliki, a da su pre toga kao potpuni anonimusi došli u Partizan i da niko za njih dotad nije čuo, za taj spisak bi mi trebala tri portala Mozzartsporta. Pričam o čistim činjenicama. Zvezda je u fudbalu napravila Evropskog šampiona, tako što je dovela sve igrače iz bivše Jugoslavije, koji su u svojim klubovima, u tom trenutku već bili zvezde. Pančev i Najdoski, najbolji igrači Vardara, a i Kanatlarovski, koji je otišao sezonu pre Barija. Piksi, Binić i Drizić iz Radničkog, isto. Ovaj treći takođe otišao sezonu pre Barija. Savićević zvezda Budućnosti iz Titograda. Belodedić najbolji igrač rumunske lige. Mihajlović osvajač titule sa Vojvodinom. Jugović vraćen sa pozajmice iz Rada, gde se već dokazao na prvoligaškoj sceni. Taj tim je počeo da se pravi još sredinom osamdesetih, da bi uz blage korekcije i laganu do selekciju, došao na tron Evrope i Sveta. Kad pričam o Partizanu u košarci, kad su došli Kićanović i Dalipagić, niko nije znao ko su ti ljudi. Paspalj, Divac, Grbović, Danilović, Đorđević, niko nije znao ko su. Oćemo da pričamo o 92. i tituli Evropskog prvaka. Osim Đorđevića i Danilovića, koji je tu igrač bio poznat široj javnosti. Ko je branio Zvezdi da dovede te igrače pre Partizana. Država, vojska, policija, ministarstvo sporta. Ne razumem. I nije se tu stalo. Kažete dolazili u Partizan igrači iz Zvezde. Slažem se, bilo je i takvih primera. Možda pet, šest njih, za pedeset godina. Zašto, zato što je Zvezda još pre pola veka izgubila košarkaški identitet. Ona je osvajala titule, samo kada je Partizan bio slab. Svaka čast na košarci na betonu Malog Kalemegdana i prvih ne znam koliko osvojenih titula posle drugog svetskog rata. Ali posle toga, ne znam iz kog razloga, Zvezda više u košarci, pogotovo u bivšoj Jugoslaviji, nije predstavljala nikakav faktor. Osrednji košarkaški klub. Ona je to praktično i dan danas. Samo što se Partizana posle Vujoševića ugasio, a Zvezdi onda više nije imao ko da parira. Nema to veze sa politikom, režimima, represijom. Zvezda je pre svega fudbalski klub i oko toga se sve vrti. Pa to je svima jasno. Ne znam čemu ovolika polemika.
Pa kako je moguće da Bogdan Bogdanović iz FMP, ne pređe u Zvezdu, nego u Partizan. Kako je moguće da Rašić i Milojević iz FMP ne odu u Zvezdu nego u Partizan, pa bili su vam ispred nosa, to je vaša filijala. Čović ih gledao svaki dan. Vi ne možete da nabrojite deset igrača, ali slovima deset igrača, koji su barem jednu utakmicu odigrali u Zvezdi i napravili nešto u svetskoj košarci. Evo ja vam od srca želim da se ta priča promeni i da se država skloni i od jednih i od drugih, bez ikakvog pomaganja i guranja budžeta iz državne slamarice, e pa baš da vidimo ko će se u toj priči bolje snaći. Danas vi sa slašću čitate vesti o Partizanovoj košmarnoj sezoni. Nije ni prva, niti će biti poslednja. Koliko ste vi puta doživeli da istinski proslavite neki košarkaški uspeh svog kluba. Ima vas ovde u komentarima barem devedeset posto. Ne razumem, zašto. Čime se to vi možete pohvaliti?!
Vi ste toliko košarkaški siromašni, da uspehe Olimpijakosa pripisuje te Zvezdi. Evo, čestitam vam Evropsku titulu i titulu šampiona Grčke. Radujte se. Kad ne može Zvezda, može barem Olimpijakos.