
Obradović: Nisam razmišljao o povratku u Panatinaikos, bio sam srećan u Partizanu, ali...
Vreme čitanja: 4min | uto. 14.07.26. | 15:27
"Moram da čestitam Janakopulosu za sve što radi za klub", rekao je Željko Obradović
Kada se najtrofejniji trener u istoriji evropske košarke vrati na mesto gde je izgradio svoju najveću imperiju, to nije samo sportska vest – to je tektonski poremećaj. Željko Obradović se ovog leta vratio u svoju drugu kuću posle Partizana, u atinski Panatinaikos, klub u kojem je proveo 13 mitskih godina i podigao pet pehara Evrolige.
Nakon emotivnog i intenzivnog perioda na klupi voljenog Partizana, najpopunjenija trenerska sveska Starog kontinenta ponovo je otvorena u Atini. U velikom i iskrenom intervjuu za grčki OnSports u emisiji „The Locker Room“, popularni Žoc je govorio o tome kako je prelomio da se vrati, drastičnim promenama u organizaciji kluba, novim pojačanjima, ali i o gorućim problemima moderne košarke koji ozbiljno ugrožavaju zdravlje aktera.
Izabrane vesti
Atinska čaršija je godinama brujala o povratku Željka Obradovića na klupu „Zelenih“, ali sam Žoc priznaje da nikada nije kalkulisao niti živeo u prošlosti.
"Nisam razmišljao u stilu 'vratiću se jednog dana'. Bio sam u Partizanu, bio sam izuzetno srećan tamo. Ja sam čovek koji donese odluku i živi sa njom. Svom menadžeru i prijatelju sam još u novembru rekao da ne želim da čujem ni reč o novom poslu ili opcijama sve do juna. Kada se sezona završila, sastao sam se sa Dimitrisom Janakopulosom, seli smo, razgovarali i on je verovao da sam ja prava opcija, a ja sam osetio da je to sjajna prilika za mene."
Ono što ga je sačekalo na prvom koraku bio je šok – hiljade navijača koji su ga dočekali ispred svlačionice dvorane OAKA.
"Iskreno, bio sam zatečen. Nisam očekivao toliki broj ljudi. Hvala im na toj ljubavi i poštovanju. Ali, ja sve ovo vidim kao potpuno novi početak. Startujem od nule. Prošlost je lepa, svi je pamtimo – trofeji, slava, pa i problemi kroz koje smo prolazili – ali od sećanja se ne živi. Moramo da gledamo isključivo napred."
Panatinaikos koji je Obradović napustio 2012. godine i ovaj danas organizaciono se ozbiljno razlikuju. Pod vođstvom Dimitrisa Janakopulosa, dvorana OAKA je pretrpela potpunu rekonstrukciju, a klub je podignut na nivo koji Žoc bez oklevanja hvali.
"Tu sam tek dve nedelje, ali organizacija je na neverovatno visokom, vrhunskom nivou. Sve je podređeno tome da igrači misle samo na teren, na trening i utakmicu. OAKA izgleda potpuno drugačije, uslovi i prateći objekti su specijalni. Moram da čestitam Dimitrisu na svemu što radi za klub."
Ono što će posebno zapaliti maštu navijača PAO-a jeste povratak klupskih ikona. Stručni štab i menadžment ponovo će mirisati na slavne dane.
"Majk Batist se vraća i biće sa nama. Nadam se i verujem da će i Dimitris Dijamantidis takođe biti tu, kao i Fraciskos Alvertis. Za mene su njih trojica, uz Dejana Bodirogu, najvažniji igrači u istoriji Panatinaikosa. Majk je u poslednje vreme bio u Torontu sa Darkom Rajakovićem, mojim Čačaninom i sjajnim trenerom. Batist ima ogromnu želju da radi i ovo je velika prilika za njegov trenerski razvoj. Želim da funkcionišemo kao porodica, to je uvek bila tajna uspeha."
Kada je reč o prelaznom roku, Obradović je pojasnio prve poteze kluba na tržištu, posebno se osvrnuvši na potpise Mustafe Fala i Branka Badioa.
"Bilo nam je neophodno prisustvo u reketu jer su nas, izuzev Matijasa Lesora, napustili svi visoki igrači. Fal ima ogromno evroligaško iskustvo. Donosi nam čvrstinu u odbrani, ali i napadačku kreaciju jer izuzetno dobro deli pasove sa niskog posta. Što se tiče Branka, njegova agresivnost je nešto što nam je preko potrebno na spoljnim pozicijama. On je timski igrač, sposoban da igra podjednako kvalitetno u oba smera."
Kao predsednik Asocijacije trenera Evrolige, Obradović je poseban akcenat stavio na zdravlje igrača i trenera, apostrofirajući predavanja američkih lekara na nedavnom kongresu u Atini, kojem je prisustvovalo preko 600 trenera iz 60 zemalja.
"Na klinici su bila dvojica lekara iz Teksasa koji su govorili o našoj profesiji, mentalnom zdravlju, stresu i vremenu koje provodimo u avionima i na putovanjima. Sugerisali su nam da moramo više da brinemo o sebi. Mislim da ljudi ne razumeju naš posao. Svi vide samo velike ugovore i novac, ali novac nije sve. Mi smo uvek prva meta kada krene loše."
Žoc upozorava da sezona sa 85 ili 90 utakmica ubija suštinu košarke – trening.
"Nekada su pripreme trajale dva meseca, sada imate jedva mesec dana da se spremite za četiri različita takmičenja. Sezona krene i vi više nemate vremena za trening. Imamo 30 dana priprema, od toga igračima morate dati pet slobodnih dana, imate prijateljske utakmice, putovanja... Ostane vam 15 dana za čist rad. Nemoguće je 'ubiti' igrače treninzima u tom periodu, a tokom sezone samo preživljavate od utakmice do utakmice. Zato mladi igrači, ako žele da dostignu nivo jednog Slukasa ili Papanikolaua, moraju da rade individualno van timskih treninga."
Za kraj, najtrofejniji strateg Evrope poslao je jasnu poruku o ujednačavanju pravila, apelujući na FIBA, Evroligu i NBA da sednu za isti sto: "Bilo bi sjajno da se pravila ujednače. Imamo NBA sa jednim pravilima, Evroligu sa drugim, domaća prvenstva sa trećim... To zbunjuje i gledaoce. Sve je moguće ako ljudi to zaista žele."
Željkova strast je očigledno ostala netaknuta, iako sa osmehom konstatuje da je sada najstariji aktivni trener u udruženju. Sa 66 godina na leđima i istom onom iskrom u očima sa kojom je davne 1999. prvi put kročio u Atinu, Žoc kreće u novu misiju. Zeleni deo Atine ponovo ima pravo da sanja najveće snove.
tagovi
Obaveštavaj me
Evroliga





.jpg.webp)


.JPG.webp)
