Dino Rađa: Sa Karijem treninzi na Staroj planini tri meseca, tri puta dnevno! Duda vrhunski složio kockice, ne znam šta je Moka video u meni...

Vreme čitanja: 5min | čet. 06.09.18. | 16:40

"Profa je sve radio u milimetar, Boža je nešto posebno", redovi zahvalnica najvećim srpskim trenerima...

Ulazak neponovljivog Dina Rađe u Kuću slavnih izazvao je veliku pažnju medija u regionu, ali i Sjedinjenim Američkim Državama, koji naveliko pišu o uspesima pravog košarkaškog šmekera, idola mnogobrojnih generacija i čoveka koji je svojom igrom uveseljavao iskrene poklonike igre pod obručima.

Povodom ulaska u probrano društvo najvećih asova, Dino Rađa je na društvenim mrežama rešio da se zahvali svima koji su mu pomogli da dostigne sam vrh košarkaškog neba. Bilo je tu zahvalnica za Zorana Moku Slavnića, Svetislava Pešića, čuvenog profesora Milivoja Karalejića, ranije za Dušana Dudu Ivkovića, Profesora Aleksandra Nikolića, sadašnjeg predsednika Olimpijskog komiteta Srbije Božidara Maljkovića...

Izabrane vesti

Krenimo redom... Prvo Svetislav Kari Pešić. Čovek koji je stvorio onu legendarnu generaciju iz Bormija koja je pokorila svet 1987. godine. Generaciju koja je trebalo da vlada planetom narednim godinama...
"Svetislav Pešic zvani Kari. I kod njega se pakleno radilo. Na Staroj planini u izolaciji po tri treninga dnevno. Prvi je uveo kondicionog trenera u trenažni proces. Prof. Karaleja. Igman i skakaonica su postali poznati po nama, a ne skakačima. Vrhunski stručnjak. Strog, ali pošten. Puno smo od njega naučili svi zajedno. Njegova ekipa iz Bormija 1987. je postala svetski poznata. Gracias Kari".

Zatim je prešao na Dušana Dudu Ivkovića, trenersog vuka koji je posle Krešimira Ćosića dobio priliku da upravlja jednom od najtalentovanijih ekipa u istoriji košarke. Tu je Rađa iskoristio trenutak da malo pecne današnje košarkaše...
"Duda Ivković. Respect. Još jedan od kojeg sam puno toga naučio. Nakon Kreše dobija u ruke reprezentaciju punu talenta i vrhunski slaže kockice. Koliko god neko mislio da je lako bilo dati loptu u ruke Drazenu, Toniju, Vladi ili Dinu i sve je rešeno toliko sve to treba da se uhoda. Te četiri godine kombinacija klupskih trenera i njega je svih nas izbacilo u orbitu. Pripreme su trajale od tri do pet meseci. Da, da. Olimpijada Seul 1988. prvi dan priprema je bio dan nakon finala plej-ofa 8.5. a povratak s iste 3.10. Trening sutradan u 10. Pa danas kažu da su umorni i ne mogu igrati. Svakako kod Dude je bila disciplina i niko nije bio zvezda. Svaki pokušaj bi odmah u korenu bio zaustavljen. Isto je vikao na Dražena i na zadnjeg u nizu. Kasnije smo se sretali preko protivničkih klubova i bilo je tu svega, ali uvek respect. Hvala za sve Duda".

Usledila je poruka i za Zorana Moku Slavnića, koji je Rađi bio trener u Jugoplastici u sezoni 1985/86. Uveo je Rađu u prvi tim, pružio mu ogromnu šansu i praktično mu trasirao put ka zvezdama...
"Moka Slavnić, odnosno Veliki Mokanu. Nakon tri utakmice Slavko da ostavku i u svlačionico prie četvrte i dolazi veliki mag i popriča sa starijima pa dođe do mene i kaže: 'Mali, kako se zoveš i šta igraš?'. Mislim ja, majko mila. Pre nisam igrao ništa, a ovaj ne zna ni kako se zovem. Međutim, već nakon pet-šest minuta zove on mene da uđem. Svaku utakmicu sam igrao sve više i više, a pri kraju sezone počeo sam da ulazim u petorku. Šta su oni svi videli u meni, nemam pojma, ali očito nisu falili. Inače, za razliku od Slavka, Mokanu je bio dosta mekši i relaksiraniji. Igrao bi basket sa nama svaki dan. Varao, krao, lagao je za rezultat i niko ga nije mogao dobiti. I tu naučis puno, a da nisi svestan. I zato hvala za sve veliki Mokanu".

Pomenuo je i oca košarke Profesora Aleksandra Nikolića, koji je takođe imao veliki uticaj na njegovu karijeru, iako nisu imali mnogo prilike da rade zajedno. 
"Ko je Aca Nikolić? Po meni ključna figura košarke na ovim prostorima. Čovek koji je odgojio plejadu vrhunskih trenera, genije neslućenih razmera, uporan na detaljima, čovek posle čijih treninga boli glava, a ne noge. Profa je dolazio u Split par puta godišnje na ispomoć Boga. Ispričaću dva momenta da shvatite njegovu genijalnost i viziju".

Evo i prve priče:
"Treniramo 5 na 5 na jednom košu. Kaže Profa u jednom trenutku stop. Mi po inerciji napravimo po neki korak, a on će nama: 'Ne, ne, ne. Ti su bio tu, ti tamo , ti onamo, ti si stajao ovako, a ti onako i tako svih deset. U milimetar. I onda. Ovako je trebalo i pomiče nas ko šahovske figure. Ugao bloka pod 90, a ne 68 stepeni, i tako dalje do najsitnijeg detalja".

A onda i druge priče:
"Famozno finale u Minhenu protiv Makabija. Negde pred sam kraj prvog poluvrimena radim blok na vrhu reketa za Sretu i onaj njihov Amerikanac Sims me nabode laktom u pleksus namerno. Niko ništa nije video, sudije najmanje. Meni se odmah zakrvave oči i tražim ga da mu vratim, međutim svira kraj. Svlačionica, Božo drži govor, pa Profa svoje i izlazimo nazad na teren. Meni Profa čini prstom da dođem do njega. Kaže 'da ga nisi taknuo', a ja njemu 'koga, šta'. Znaš ti i koga i šta. Ništa njemu nije moglo da promakne. Profo počivaj u miru i hvala na svemu".

Na kraju, posvetio je i nekoliko redova Božidaru Maljkoviću, sa kojim je u Jugoplastici osvojio dve titule šampiona Evrope - u sezonama 1988/89 i 1989/90.
"Božo Maljković. Kad su ga doveli pitao sam se ko je sad ovaj. Niko nikad nije čuo ništa o njemu nego je preporučen od strane Ace Nikolića. Vrlo brzo se pokazalo da smo dobili nešto posebno. Radili smo ko psi, a njegovo znanje je bilo ogromno. I najvažnije ego mu nije smetao da pozove profu nekoliko puta godišnje da radi s nama. Na terenu teški diktator, a van terena totalno drugačiji. Prijatelj za sva vremena. Kad smo se rastajali rekao nam je da zapamtimo protekle 4 godine jer se tako nešto dobro neće ponoviti. Kako je samo bio u pravu. Ima sam još izvanrednih sezona i pobeda, ali takva ekipa ljudi i igrača na jednome mestu nikad više".

Dino Rađa je u prebogatoj karijeri osvojio dve evropske titule, tri pehara šampionata Jugoslavije, jedan Kup Radivoja Koraća, potom i dve titule u Grčkoj, te po dve titule u Hrvatskoj i dva nacionalna Kupa. Držalac je i brojnih individualnih i reprezentativnih priznanja, a svrstan je i među 50 košarkaša koji su najviše doprineli razvoju Evrolige u njenoj istoriji. U Beogradu je uvek rado viđen gost i veliki prijatelj mnogih srpskih legendi. 

Podsetimo, Rađu će u Kuću slavnih u Springfildu ispratiti njegov saigrač iz Boston Seltiksa Leri Bird.

FotoMN Press, Star Sport


tagovi

Dino RađaSvetislav PešićDušan IvkovićAleksandar NikolićZoran SlavnićKuća slavnih Springfild

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara