
Kad ljubazni polude: Mani sad klubove, Meksiko je svetinja
Vreme čitanja: 9min | sub. 06.06.26. | 09:21
Najevropskiji Meksiko u istoriji svetskih prvenstava ima čak 13 fudbalera iz klubova sa Starog kontinenta. I toliko su uvereni u uspeh da su svesno žrtvovali pehare svojih najvećih ekipa
(Fudbalska planeta treperi kao migavac. Klupska sezona se već arhivira u sportskim almanasima, vreme je da se okrenemo Mundijalu! Jeste, biće naporno, biće ostajanja do kasno u noć, biće možda i ekipa kojima ovde objektivno nije mesto. Ali biće uzbudljivo, biće i suza i plakanja i biće vrhunskog fudbala. I vrhunskih priča, a naš zadatak biće da vam ih sve približimo. Počevši od predstavljanja svih učesnika što smo ovog puta uradili na malo drugačiji način. Uz relevantne sagovornike za SVAKU od čak 48 reprezentacija koje ćemo u narednih mesec i po dana gledati u SAD, Meksiku i Kanadi. Biće tu svega. I stručnih analiza i romantičnih priča i zanimljivih anegdota. Uživajte)
Ako smo imali dilemu koliko su dobri – jasno su nam to pokazali kad su nam uvalili pet komada u Toluki. Baš njih briga za muke drugih, Meksikanci će svoje da istrpe muški, njima je u genetskom kodu da dres sa državnim grbom shvate kao plašt superheroja kakve vole da maskirani oponašaju u tamo popularnom rvanju.
Izabrane vesti
Samo što na fudbalskom terenu tu neće biti ni najmanje glume. Svi će biti spremni da žrtvuju nogu, oko, glavu ako treba, sve za reprezentaciju. Posebno sada kada su domaćini, jer su u dva poslednja navrata baš tada jedini put prolazili do četvrtfinala, čemu se i sada nadaju.
Mogu li do tamo? Velika enigma za sve. Meksikanci se na svakom Svetskom prvenstvu pojave sa ekipom koju po pravilu potcenimo, jer njihove igrače ne znamo. Ono što znamo – ne plaši nas. Kao što nikoga danas ne bi plašilo da je sada na spisku Irving “Čaki“ Lozano, sigurno najzvučnije koga nećemo gledati na Mundijalu. Neka vas ne brine, ne gledaju ga ni u San Dijegu, jer tamo ne igra od novembra, pošto se već mesecima spekuliše da se ne ponaša baš divno, pa se u svlačionici sukobljavao sa trenerom Mikijem Varasom. Zbog povreda nema ni Rodriga Ueskasa, fino se razvija u Kopenhagenu, ni Kruz Azulovog Hezusa Šiketea Oroska ni prvog golmana državnog tima Luisa Malagona iz Klub Amerike što je verovatno jedini pravi hendikep.
MEKSIKO PRVI U GRUPI - KVOTA 2,00
Ali tek kada počinjemo da upoznajemo one druge igrače, počinjemo da shvatamo koliko je Meksiko istinski opasan. I na svakom turniru neki probrani rival ih upamti po zlu. Tako su Meksikanci 2010. upropastili Francusku. Četiri godine kasnije su s Brazilcima igrali nerešno, pregazili Hrvate. Pa onda u Rusiji bili kobni po Nemce. I mada osminu finala nisu prošli od 1986 – a i tada su bili domaćini – samo su u Kataru istinski podbacili.
E sad, zašto ih nema više u Evropi? Objašnjava nam Uroš Đurđević, koji već tri godina baš u Meksiku zarađuje fudbalski hlebac. Prvo kao napadač Atlasa iz Gvadalahare, sada velikog Montereja.
“Nema ih više u Evropi jer žive lepo kod kuće. Dobro su plaćeni, igraju na izvanrednim stadionima, uvek punim. Naš u Montereju je izgrađen pre deset godina, kapaciteta je 53.000, mi nijednu utakmice kod kuće ne igramo pred manje od 50.000 navijača. Svaki klub ima navijače, nivo fudbala je sve veći i veći. Kod mene u Montereju su Lukas Okampos, Oliver Tores, Havijer Tekatito Korona, Antoni Marsijal, prošle sezone im je bio Serhio Ramos, ima li većeg imena za promociju lige? U MX ligi igraju i Kejlor Navas, Anhel Korea, Brajan Rodrigez... Da je tako kod nas, ni mi ne bismo išli iz Srbije. Iskreno, da sam znao kako je ovde, verovatno bih ranije došao“, počinje Đurđević za Mozzart Sport.

Naravno, ima i onih koji ne mogu da pobegnu od izazova.
“Ima dosta njih koji hoće da se oprobaju po Evropi, ali ako pogledamo unazad, u poslednjih nekoliko decenija malo ih je napravilo velike karijere. Čičarito Ernandez, Rafa Markez, Ugo Sančez... Ali zato u svakom klubu ovde imate dosta ozbiljnih Meksikanaca”.
Pa ipak, ovo je najevropskiji Meksiko u istoriji. Sa čak 13 fudbalera iz klubova s ove strane Atlantika. I prvom zvezdom koja takođe dolazi sa Starog kontinenta. Fulamov špic Raul Himenez ima već 35 godina – i 44 gola za Meksiko pride – i daleko je od zenita karijere. Ali on je sve ono što selektor Havijer Agire želi od svog tima. Ne da bude najlepši. Ali da ne odustaje. Da grize i kad svi misle da je gotov. Kao što je Himenez nastavio da grize i posle frakture lobanje 2020. i posle velikih fizičkih problema koji su ga pratili sve do 2022. Počelo je još 2019, kada je mesec dana igrao sa pubalgijom, ali bivalo je sve gore i gore. Na kraju, čak mu je i injekcija izazvala infekciju, ali da preskoči Mundijal? Nije bila opcija.
“Jedne noći sam se probudio u teškom bolovima. Jedva da sam mogao da hodam… Ali da mi posle svega što sam preživeo neko kaže da je za mene gotovo? Nisam mogao to da prihvatim”.
Raul Himenez (©Reuters)Od zvučnijih imena izdvaja se Santjago Himenez, ali on je – delom i zbog povreda – imao užasnu sezonu iza sebe u Milanu i sigurno neće biti starter. Isto važi i za 40-godišnjeg golmana Giljerma Očou, koji će šestim Svetskim prvenstvom ući u legendu, ali i on – sa klupe. Među stativama će verovatno biti Raul Ranhel iz Čivas Gvadalahare.
U odbrani Đenovin Johan Vaskez, kapiten Edson Alvarez iz Fenerbahčea ili Cezas Montes iz moskovskog Dinama. Ni za bekove ne brinite, tu su lokalni favoriti Izrael Rejes i Hezus Galjardo.
Na krilu imaju i Hulijana Kvinjonesa, njega je Klub Amerika 2024. prodala Al Kadisiji za 13.800.000 evra i on je i dalje najveći izlazni transfer iz nekog meksičkog kluba. Sada je najbolji strelac prvenstva Saudijske Arabije sa 33 gola na 31 utakmici. Tu je i supertalenat u liku Obeda Vargasa, Atletiko ga je u februaru kupio od Sijetla za 3.000.000 evra, morao je da bude strpljiv, ali je pred kraj sezone neke utakmice odigrao od prvog do poslednjeg minuta. I sakupio ih sve skupa 750.
MEKSIKO IDE U ČETVRTFINALE - KVOTA 5,50
No, hajmo mi nazad na one domaće asove. Čak petoricu ih ima Čivas, meksički pandam Atletika iz Bilbaa. Jer u Čivasu smeju da igraju samo Meksikanci.
“Ja sam igrao za Atlas, pa ne smem mnogo da ih hvalim, jer to su gradski rivali iz Gvadalahare, kao Crvena zvezda i Partizan, a-ha-ha. Ali stvarno su odigrali dobar turnir, Dijego Milito im je trener. Najviše se istakao Armando Gonzales, zovu ga Ormiga – mrav. Ulažu dosta nade u njega, nadaju se velikom transferu. Najbolji je strelac bio, pravi gol igrač. Dobro se kreće, vrši presing, vazdušni duel mu je jača strana, ali ono što ga najviše izdvaja je odlična završnica”, priča nam Đurđević.
Na koga još da obratimo pažnju?
“Roberto Alvarado, njemu je nadimak Pioho, vaška (ime je dobio po Robertu Karlosu, a nadimak po Klaudiju Lopezu, nekada igraču Valensije, prim.aut). Desetka ili krilo, jako nezgodan, dobar prekid ima. Iz ostalih meksičkih klubova Aleksis Vega, on je sa Tolukom 2025. osvojio dve uzastopne titule, imao je malo problema sa povreda, ali se vratio, a odličan je igrač, Meksikancima jedan od najboljih. Pa Hilberto Mora, on je već sa 15 godina igrao MX ligu, najmlađi strelac u istoriji prvenstva, a mislim da je pogodio i na debiju za reprezentaciju. Vanserijski talenat. Onako sitan, podseća me na Ardu Gulera, tako je građan, a tehnički izuzetan, dobar udarac, koristi ove noge. Na zadnjem veznom im je Erik Lira, kapiten Kruz Azula. Onako nizak, a može da igra i kao štoper, jer je vrlo inteligentan igrač”, prebire Đurđević po utiscima iz Meksika.
(©Reuters)Zakucani u startnoj postavi i dva interesantna primera. Prvi je Brajan Gutijerez, sve do prošle jeseni mladi reprezentativac SAD u kojoj je i rođen. Ali kada je došao poziv matice nije mogao da odbije. Čivas ga je doveo iz Čikago Fajera za 4.500.000 evra i sada je miljenik Gvadalahare.
“Pogodak je to što je došao u MX ligu. Vezni igrač, može da pokrije baš dosta terena, ima dobar završni pas, a vrlo dobar je i u jedan na jedan igri”.
Drugi igrač o kome smo počeli je još interesantniji slučaj. Jer Alvaro Fidalgo, sada fudbaler Betisa, nema nikakve rodbinske veze sa Meksikom, ali je državljanstvo dobio zato što je pre “verdiblanskosa” pet godina igrao za Klub Ameriku.
“I mislim uzeo tri titule u Meksiku, plus još neke pehare. Samo je on došao jako mlad, poznajem ga baš dobro, jer je stigao iz Kasteljona dok sam ja bio u Sportingu iz Hihona. Baš kad smo igrali jedan protiv drugog, dugo smo razgovarali, i on mi je rekao da je, kao i ja pre tri godine, baš dugo razmišljao da li da dođe, jer nije znao mnogo o ligi. A eto, sad je reprezentativac”.
GOL DO 10. MINUTA - 3+ ZAOKRUŽENO!
Jer kako Đurđević ponavlja – MX liga bi bila među jačima i u Evropi. I sve je jača. Mada nije sve isto.
“Taj sistem, sa dva turnira, mnogo je drugačiji nego u Evropi. Ali se navikneš. Drugo, igra se na velikim nadmorskim visinama. Recimo, ta Toluka je na 2.660 metara, i ovde ekipe imaju problem kad se popnu tako visoko. Monterej je na 560 metara, ali u julu i avgustu može da bude pakao, do 45 stepeni Celzijusa ide temperatura, sad već počinju vrućine. I Meksiko Siti je na 2.200 metara. Drugačije je baš, ne samo zato što se teško diše. Kad šutneš jako, lopta maltene leti, mnogo brže ide. A, još brže padne”.
Ni kod Meksikanaca naravno nije moglo bez izvesnog prepucavanja. Jer kako Agire, koji je reprezentaciju vodio i na Mundijalima 2002. i 2010, nije imao kvalifikacije zahtevao je da se odnos pokaže na trening utakmicama. Pa su tako klubovi morali da žrtvuju reprezentativce sa šireg spiska i da u jeku prvenstvenog plej-ofa za titulu puste igrače na trening kamp državnog tima. U Čivasu, rekosmo već, petoricu. Sve startera. Toluka je drugu utakmicu polufinala i finale KONKAKAF Kupa šampiona igrala bez dve prve zvezde Aleksisa Vege i Hezusa Galjarda.
(©Reuters)Džaba im što su se bunili, Savez je rekao da ko se ne pojavi na prvoj večeri ne ide na Svetsko prvenstvo. I svi su se pojavili.
“Ko ne bude došao neće igrati na Svetskom prvenstvu. Oko toga ne možemo da budemo fleksibilni. Ni najmanje”, rekao je potom i Agire.
Jednostavno, u Meksiku je reprezentacija svetinja, a Agire nije čovek koji je zaljubljen u lepo igre, koliko u borbeni duh igrača.
I svako ko im se nađe preko puta dobiće lakat u lice, koleno u butinu. Šta god da treba da Meksiko pobedi.
To je na terenu. A, na ulicama?
“Bio sam u mnogo zemalja, ali nigde nisam video toliko ljubazne ljude kao što su Meksikanci. Prezadovoljan sam ovde, jedino što nam ova poslednja sezona nije bila uspešna. Živeo sam u Gvadalahari, sada u Montereju, kažu dva najlepša grada ovde, ne računajući Meksiko Siti, koji je sa 20.000.000 stanovnika bukvalno država u državi. Ali živi se najnormalnije, nikakav problem nisam ovde imao. Siguran sam, biće super, biće nezaboravno… A, Meksikanci sigurno prolaze grupu. Za dalje? Videćemo”, završava Đurđević javljanje iz Meksika.
GRUPA A:
Prvo kolo
Drugo kolo
Treće kolo






.jpg.webp)

