Uvek je Jugoslavija imala dobre igrače, kvalitet nije bio sporan, ali sve ostalo jeste. Fudbal nije imao jednog Boru Stankovića, Aleksandra Nikolića, Žeravicu, Dudu... Česte kontraverze, čelnici saveza nedostojni te funkcije, spletke, lični intersesi... nacionalno su obeležje jugoslovenskog, kasnije srpskog fudbala. Evo jedne priče sa SP u Španiji '82. Tada je SFRJ imala strašan tim. Safet Sušić, Pižon, Halihodžić, Šurjak... Bili smo među favoritima. I dolazi do razdora. Savez je imao sponzorski ugovor sa Adidasom. Međutim, "agenti" Pume, tada nude našim igračima ozbiljnu lovu da nose pumine kopačke. Neki pristaju i u prvom meču protiv Irske dolazi do podele svlačionice na Pumu i Adidas. Savez to saznaje i počinje sa pretnjama igračima koji su nosili Pumine kopačke, obzirom da su morali da plaćaju penale Adidasu. 0-0 protiv Irske je bila sramota za takvu reprezentaciju, potom sledi poraz od Španije (doduše tu su sudije ozbilno pogurale Špance) i eliminacija u grupnoj fazi. Dalje, 1974, strašno jaka reprezentacija, Đajić, Aćimović, Oblak, Šurjak, Karasi, Bajević, Vladić... Prva utakmica, 0-0 protiv Brazila, kojeg je SFRJ apsolutno nadigrala, a zatim i dalje aktuelni rekord na Mundijalima - 9:0 protiv Zaira. Delovalo je da idemo do samog kraja, međutim na scenu stupa FS, koji igračima nije isplatio obećane premije za plasman na SP i u drugoj fazi takmičenja dolazi do raspada i poraza od Nemačke, Švedske i Poljske. Takvih primera je bilo puno. Italije 90-te i pored raspada zemlje u najavi, bila je jedan od retkih izuzetaka. Imali smo penal za plasman u 1/2 finale.
Kasnije, 1998 opet nesklad i sukobi u svlačionici, Santrač nije imao kontrolu, a u reprezentaciju su se ubacivali igrači koji realno nisu imali kvalitet. Npr igrao je Željko Petrović, a nije bilo mesta za Ramba Petkovića. Za SP 2002. se nismo ni kvalifikovali, a šta drugo reći sem da je u tim kvalifikacijama selektor bio Đorić. SP 2006 je delovalo obećavajuće, a onda selektor Ilija Petković poziva svog sina u reprezentaciju i upropasti atmosferu u svlačionici. Epilog- blamaža protiv Argentine. Malo smo prodisali sa Antićem, ali on je brzo oteran, kao i Muslin kasnije. Više decenija mi nemamo organizovan savez, pravog predsednika, stručne ljude oko njega, nemamo infrastrukturu, liga nam je očajna i tako dalje i dalje, tako da je trenutno stanje našeg fudbala posledica višedecinijskog lošeg rada, korupcije, nekompetentnosti i nesposobnosti ljudi koji vode savez. I nema čarobnog štapića koji to može popraviti preko noći, već su potrebne korenite promene, ali to je malo verovatno.