
Ovoj ekipi Vojvodine nedostaje rukopis trenera
Vreme čitanja: 3min | pon. 27.07.26. | 13:14
Da li joj odgovara onaj Marka Savića? Ostaje da vidimo
Ovog leta oformljen je najskuplji tim Vojvodine u njenoj 112 godina dugoj istoriji, ali za sada rezultati koje beleži Stara dama, kao ni igre koje prikazuje, ne opravdavaju ta ulaganja. Očekivanja vojvodinaša pred start sezone bila su znatno veća, a njihovi miljenici u dosadašnjem toku pokazali su tek bleskove potencijala koji im je javnost pripisala onog trenutka kada je na Karađorđe stigla plejada već afirmisanih igrača.
Međutim, samo su u nekoliko navrata pokazali koliko zaista mogu. A Vojvodina je tek povremeno prikazala igru sa kojom može da konkuriše za sam vrh tabele Mozzart Bet Superlige, pošto je, po svemu sudeći, brod za evropsku jesen već otplovio.
Izabrane vesti
Ima Vojvodina širinu rostera, brzu navalu, špica koji je snalažljiv u šesnaestercu u Nardinu Mulahusejnoviću i lažnu devetku u Aleksi Vukanoviću. Konstantnu pretnju po boku u Lazaru Ranđeloviću, vrhunske bonuse za superligašku scenu u Milanu Kolareviću i Petru Sukačevu. Šta tek reći za vezni red, koji bi po gotovo svim projekcijama u Srbiji bio drugi najkvalitetniji, odmah iza Zvezdinog? Na kraju krajeva, videli smo juče njihov direktan sudar. Iako ni Njegoš Petrović ni Dejan Zukić nisu imali zapažene partije, vezni red Dejana Stankovića imao je velikih problema sa sredinom Novosađana, pre svega sa Ifetom Đakovcem. Najveći problem Vojvodine na početku sezone jeste to što nijedan od nosilaca igre još nije uhvatio kontinuitet, izuzev jedine konstante među stativama – Dragana Rosića.
Petrović i Zukić daleko su od izdanja momaka koji su bili udarne igle Vojvodine, odnosno Volfzbergera, dok je Đakovac pokazao nesporno fudbalsko znanje, ali i da se još nije vratio u optimalnu fizičku formu. Zasad najlošije izgleda poslednja linija Novosađana. Iako odbrana ne počinje od poslednje linije, utisak je da upravo na tom delu terena duva prevelika promaja. Lukas Baros ne liči na igrača iz prolećnog dela prošle sezone, dok ni Đorđe Crnomarković, ni Kornel Suč ne ulivaju preko potrebno poverenje. Ni Lazar Nikolić još ne isporučuje partije u kontinuitetu kao prošle godine, mada nije bilo realno očekivati da 26-godišnji desni bek odmah ponovi najbolju sezonu u karijeri.

Voša poseduje i duboku klupu, na kojoj za gotovo svaku poziciju ima adekvatnu zamenu. Tu su iskusni superligaški igrači poput Milutina Vidosavljevića i Marka Poletanovića, kao i nekoliko perspektivnih fudbalera među kojima prvi čekaju ozbiljniju šansu Dragan Kokanović, Marko Veličković i Marko Mladenović. Jedino alarmantno mesto ostaje pozicija štopera. Još jedan centralni defanzivac morao je da stigne na Karađorđe već na početku letnje pijace, a kako se sada i zvanično govori o odlasku Siniše Tanjge u inostranstvo, očekuje se da Lale konačno povuku taj potez.
Dakle, Voša na papiru ima skup odličnih individualaca, ali još nije tim. Za to joj nedostaje rukopis trenera. Miroslav Tanjga očigledno nije uspeo da na početku ove sezone pronađe "žicu" ekipe kao kada je pre 16 meseci seo na klupu Stare dame. Vreme je za svežu krv, nove ideje i trenera koji bi mogao taktički da opismeni ovu ekipu. Iako se još čeka zvanična potvrda novosadskog kluba, kako smo već pisali, odluka je pala na Marka Savića.
Upravo je 42-godišnji Beograđanin tip trenera koji malo toga prepušta slučaju. Dosledno prati ono što podaci pokazuju i teži taktičkom savršenstvu. Potpuna je suprotnost Tanjgi, koji se u velikoj meri oslanjao na motivaciju i psihologiju, bez striktno definisanog sistema igre. Kod Savića, ako se vodimo njegovim mandatima u Voždovcu, Železničaru iz Pančeva i Čukaričkom, neće biti mnogo odstupanja od sistema. Uloge će biti jasno definisane, pojedinci će dobiti manje slobode, ali i veću odgovornost na terenu. Kako će to biti prihvaćeno u crveno-belom kolektivu, ostaje da se vidi.
Ono što je izvesno jeste da Stara dama sa igrom kakvu je prikazala juče, ali i od početka ove sezone, gde se ofanziva gotovo isključivo zasniva na individualnom kvalitetu nekoliko igrača, kontrama i polukontrama posle osvojene lopte u presingu, neće uskoro stići do željene destinacije – Evrope. Sinoć smo videli da takav model više ne funkcioniše ni protiv Crvene zvezde, a vrlo je verovatno da je i ostatak Mozzart Bet Superlige u međuvremenu naučio lekcije iz prošle sezone. Lalama je potrebno nešto novo. Potreban im je trener koji će uspeti da ukalupi ovaj, barem na papiru, najbolji tim Vojvodine u poslednjoj deceniji.









