(Reuters)
(Reuters)

Prava glava

Vreme čitanja: 6min | uto. 10.11.26. | 08:07

Lider generacije, budućnost, ali i sadašnjost

“Možda je to greška, ali nisam želeo da padnem. Hteo sam da nastavim i dao sam gol. To je moj način i nikad ne odustajem”, rekao je Mihajlo Cvetković u kratkoj izjavi nakon što je u derbiju protiv Briža proglašen za igrača utakmice.

U te tri rečenice staje mentalni sklop momka iz Niša, koji nema mnogo srpskog fudbalskog mentaliteta u sebi. Makar ong negativnog koji često košta naše fudbalere preko granice.

Izabrane vesti

Nije ovo prvi put da Cvetković pozitivno iznenadi razmišljanjem i delima. Dogovoren transfer iz Čukaričkog u Malme je odbio kada su ga klubovi pritiskali da potpiše. Procenio je da to nije najbolja sredina za njegov razvoj, pa je jedno vreme bio i van tima na Banovom brdu. Nije hteo ni u Crvenu zvezdu, poučen iskustvima superligaških talenata koje je klub iz Ljutice Bogdana taložio i usporavao im karijere. Izabrao je Anderleht. Baš kao Aleksandar Mitrović na početku karijere.

Možda i najtežu sredinu za igranje u belgijskom fudbalu poslednjih godina. Još težu nego kada je Mitrović odlazio u Brisel. Anderleht je tada bio prva sila belgijskog fudbala, aktuelni šampion i vezao je tri titule. Današnja Anderlehtova situacija je gora. Sportski i finansijski nisu na nekadašnjem nivou. Potpuno su u senci Briža i da frustracija bude još veća, u senci “malog” komšije Union Sen Žiloaza. A i dalje su najveći klub u zemlji, sa najvećim pritiskom, o njima se najviše priča i piše. Težak je to dres i nije bio baš toliko atraktivan kada je Cvetković u leto 2025. rešio da ga obuče.

Anderleht je sezonu ranije završio na četvrtom mestu, daleko od borbe za trofeje. U Evropi je stao na prvom kvalifikacionom stepeniku i ispao od švedskog Hekena. Cvetkovića je dočekao Besnik Hasi, klupska legenda i trener poznat po drilu sa mladim igračima. Baš je Aleksandar Mitrović kod Hasija morao da prođe proces sazrevanja, da bude na klupi kada daje golove i da odraste. Tadašnje tabloidne priče da ga ‘Hasi ne voli na nacionalnoj osnovi’ su se pokazale baš kao što i jesu – tabloidne.
“Jedne večeri je trener Hasi došao da me vidi. Želeo je da porazgovaramo. Dao mi je nekoliko važnih saveta i pričao mi o svojim iskustvima iz tog vremena. Veoma sam zahvalan Anderlehtu i Besniku Hasiju. Zahvaljujući njima uspeo sam da pokažem svoje umeće. Hasi mi je posebno pomogao u nekim teškim trenucima. Bio mi je poput oca”, ispričao je kasnije Mitrović.

Cvetkovićev početak kod Hasija je bio još teži. Prvo je morao da se dokaže u rezervnom timu, gde je Albanac verovatno želeo da mu proveri karakter i disciplinu jer talenat nije bio sporan. Uostalom, zbog talenta je i došao u Anderleht.

Proveo je nekih mesec, dva trenirajući sa prvim i igrajući za drugi tim Anderlehta. Dao je tri gola na četiri meča i kupio Hasijevo poverenje. Postepeno je ulazio u prvi tim i čim je dobio solidnu minutažu, dao je tri gola na četiri meča. Nije mu Hasi dao tapiju na startnu postavu, palio ga je i gasio, terao ga da bude gladan, a Srbin je sve to podnosio kako treba. Kada je došao plej-of, već je bio zakucan starter, dao je četiri gola na sedam utakmica i obezbedio Anderlehtu evropsku vizu.

Već nakon jedne sezone se Cvetkovićevo ime pojavilo na radaru bundesligaških klubova, ali u Anderlehtu nisu hteli ni da čuju za prodaju. Srbin je dugoročni projekat čija prava vrednost tek treba da se potvrdi. Letos mu je Anderleht zabranio da se odazove omladinskoj reprezentaciji na EP u Velsu i propustio je šansu da sa svojom generacijom napravi nešto više. Iako je žarko želeo…

MOZZART RELAX pravi dobitni tiket – Oba tima daju gol u prvom poluvremenu, i tip GG3+ je odmah prošao

Podsetimo, reč je o generaciji koja je u kadetima kod Jovana Damjanovića igrala sjajan fudbal i došla do polufinala EP. U omladincima se ta priča raspala. U Cvetkovićevom slučaju, delom i zbog poziva Veljka Paunovića koji ga je priključio A timu za onu nesrećnu predmundijalsku turneju koju je izbegavala većina standardnih reprezentativaca. Anderleht mu je dozvolio to, ali ne i da igra za omladince. Možda je trebalo da bude obrnuto… Cvetković bi verovatno voleo da jeste, ali on ne birka kojoj će reprezentaciji Srbije da se odazove.

Ljudi koji su radili sa njim u kadetskoj reprezentaciji kažu da je rođeni lider i ‘glava’ kakvu bi svaka svlačionica poželela. Bio je mart 2024. kada je kao godinu stariji priključen tom Damjanovićevom timu. U FSS je vladala velika panika da se neka selekcija konačno negde plasira jer dve godine nije bilo nikakvog uspeha u mlađim selekcijama. Cvetković je na kvalifikacioni turnir došao rovit, ali sa ogromnom željom da pomogne. Čak je pogoršao povredu, ali je insistirao da dobije koji minut i tako povređen. I kada je sedeo sa strane, bio je verbalna podrška saigračima, uvek u kopačkama gledao treninge i čekao da povređen uskoči. Zato nije ni bilo sumnje da će ga stručni štab nagraditi pozivom na EP na Kipru narednog leta gde je eksplodirao. Samo u prvom meču protiv Ukrajine nije bio strelac, ali zato jeste u svakom sledećem (Kipar, Češka, Austrija, Portugalija) i završio prvenstvo kao drugi strelac, iza Rodriga More iz Portugalije.

Zato je velika šteta što Cvetković letos nije bio član selekcije Gordana Petrića na EP i što FSS nije uradio sve što je mogao da to obezbedi. Kako god, Belgijanci su profitirali jer je Cvetković prošao kompletne pripreme i odigrao jednu od ključnih uloga u letnjim kvalifikacijama za Ligu Evrope. Bio je junak preokreta protiv Hamarbija kada je ušao sa klupe i doneo prolaz u narednu rundu.
“Ponekad je timu potrebna ta mala doza 'ludosti'. Neko sa onim komadićem više. U Anderlehtovom slučaju, to je Cvetković. Preokrenuo je utakmicu protiv Hamarbija nakon što je ušao kao zamena. Ljubičasto-beli su pobedili, Astrid park je uživao – barem nakon pauze. A sada: pravac Grčka. Hvala ti, Mihajlo“, glasio je uvod izveštaja sa utakmice jednog od belgijskih dnevnika.

(©AFP)(©AFP)

U Solunu je dao gol PAOK-u u 16. sekundu meča i uveo Anderleht u plej-of gde je bio i strelac protiv Kairata u dvomeču. Nastavio je da rešeta i u Ligi Evrope, pogađao protiv Liona i Jagjelonije, pa je već na koti od pet evropskih golova ove sezone. U prvenstvu se tražio, čekao, često počinjao i sa klupe, da bi proradio u poslednja dva kola. Gol i asistencija u pobedi protiv Vesterloa su mu skinuli teret, da bi juče protiv Briža pogodio u velikom derbiju i vratio ponos Anderlehtu. Bilo im je to i te kako potrebno nakon debakla protiv Genta (0:4) u kojem je došlo i do međusobnih optužbi među saigračima. Primera radi, defanzivac Žilijen Bjankon je optužio kolege iz napada.
“Nakon utakmice protiv Genta bio sam strog prema svojim napadačima, iako sam takođe priznao našu odbrambenu odgovornost za četiri primljena gola, dok je trebalo da dobijemo tu utakmicu sto puta. Ne povlačim ništa što sam rekao u afektu, jer i dalje stojim iza svojih reči. Imali smo ozbiljne razgovore i, iskreno: kada danas vidim utakmicu i Cvetkovićev gol, mogu samo da kažem da me je ućutkao... I srećan sam zbog toga. Reagovao je na pravi način, a mi smo odradili svoj posao pozadi“, rekao je Bjankon juče nakon pobede.

Još jedan primer kakav rejting trenutno ima Cvetković u svlačionici Anderlehta i koliko je to ‘prava glava’.

Belgijski fudbal je poslednjih godina najčešće bio najzdravija sredina za mlade fudbalere iz Srbije. Nakon Mitrovića je u Belgiji odskočio Sergej Milinković Savić, a pokazala se i kao sjajna sredina za srpskog talenta iz Italije, Aleksandra Stankovića. Cvetković je sledeći.

Ima sve što treba. Talenat i mentalni sklop. Sada i priliku da se u narednim godinama nametne kao neki novi talas u reprezentaciji Srbije. Njegova generacija je prepuna talenta, ali nekima talenat (za sada) još nije dovoljan. Nemaju u glavi ono što Cvetković ima i bilo bi lepo kada bi im baš on poslužio kao primer. Narednog leta ih čeka EP na domaćem terenu, a do tada bi neke od tih karijera (Maksimović, Kostov, Milosavljević, Ugrešić, Nedeljković…) mogle da krenu uzlaznom putanjom. Dilema oko lidera te generacije ne bi trebalo da bude. Kao ni što se tiče budućnosti u A reprezentaciji. Cvetković je taj. Ume, može i pre svega – hoće.


tagovi

Anderlehtfudbalska reprezentacija SrbijeMihajlo Cvetković

Sledeća vest