
Tajna jednog sela i majstorske radionice Zemunela: Četiri puta sam odbio Zvezdu!
Vreme čitanja: 4min | sub. 06.02.16. | 15:24
"Trudiću se da me ne pamte kao repliku Vladimira Ivića sa kojim me upoređuju, već kao Sašu Lukića", ističe 19-godišnji vezista crno-belih
Izabrane vesti
Selo ne baš malo dva igrača za Partizan dalo. Prema poslednjem popisu, u Varni kraj Šapca živi 1574 stanovnika, od kojih igromna većina, bez obzira na klupsku obojenost, može da bude ponosna na činjenicu da su deca koja su na tamošnjim proplancima porasla već zadužila crno-beli dres u seniorskoj konkurenciji.
Saša Lukić (1996. godište) je to učinio još leta 2013, za vreme šefovanja Vuka Rašovića, da bi dve i po godine kasnije svog komšiju i dugogodišnjeg poznanika Veljka Birmančevića (1998) dočekao kao mlađeg brata i polako počeo da ga uvodi u profesionalni svet.
"Selo jeste malo, ali nije mala stvar da smo već dvojica sa najboljom ekipom. Mogu samo da poželim da nam se još neki naš zemljak pridruži, da nas bude što više", navija Saša Lukić da se u Partizanu oformi "Varna klan".
DOBRI SU PARTIZANOVI KLINCI, ALI STA JE SA ODBRANOM I PREKIDOM? (VIDEO)
Pre toga, kaže da mu je drago što deca iz mlađih kategorija kluba iz Humske 1, posle malog zastoja, ponovo dobijaju šansu i sve značajniju ulogu u prvom timu. Potvrđuje to i činjenica da su pripreme u Nikoziji započela čak 15-orica.
"To je pravi put, da momci stasali u ovom klubu na koncu razvoja dobiju šansu i u A timu. Samo iz generacije 1996. smo naš četvorica započeli pripreme (Andrija Živković, Miroslav Bogosavac, Miladin Stevanović i Saša Lukić), što je, takođe, podatak vredan pažnje. Poenta je da se u Partizanu sjajno radi sa decom, skauti i treneri u podmlatku su toliko toga prošli u fudbalu da je svaki njihov savet dragocen. Naučili su nas ne samo kako da igramo, nego i kako da se ponašamo. Predstavljamo klub".
OTKRILI ME ČIKA TRBA I ČIKA KOLE I IZ PRVE ODVELI U HUMSKU
Još kad se tome dodaju uslovi u Sportskom centru "Zemunelo" dobija se odgovor na pitanje zašto klinci hrle ili su makar do skora hrlili prvo u Partizan.
"Skauti Partizana, konkretno Nedeljko Kostić i Dušan Trbojević, su me "snimili" prvi put u Katratašu, na selektivnoj utakmici regiona Srbije. Zvali su mog tatu i došli u selo. Posle razgovora sa njima, znajući da imaju ako ne najbolju, onda sigurno jednu od najboljih škola fudbala u Evropi, prihvatio sam poziv. Odmah. A, samo da se zna, ljudi iz Crvene zvezde su četiri puta dolazili kod mene u kuću s namerom da pregovaraju. Nisam hteo, jer se u Partizanu radi odlično".
Negovan trenerskom rukom Ilije Zavišića, Saša Lukić je naučio da bude strpljiv. Tako je posle dve godine uglavnom treninga sa prvom timom početkom ove sezone konačno dobio šansu.
"Ljudi iz kluba su sve vreme govorili da računaju na mene, da sam igrač za budućnost i da ću minute dobijati postepeno. Hvala Zoranu Milinkoviću što mi je omogućio da debitujem, igram evropske utakmice... Sticajem okolnosti, jesenas sam skupio 18 mečeva što je izuzetan podatak posle prve "prave" sezone. A Ivan Tomić mi je već peti trener u seniorima, sad moram da se navikavam i na njegove zahteve. Lakše mi je utoliko što osećam atmosferu u i oko kluba, znam šta se od mene traži".
"LEPA SI KAO MOJ GOL KOJI SAM DAO SPARTAKU"
S obzirom da igra na poziciji centralnog veziste golovi baš i nisu u opisu njegovog radnog mesta, ali ume da ih postigne. Na primer, u Čačku ili protiv Spartaka u Humskoj 1, koji je jutro posle stresnog duela sa Subotičanima opevan grafitom: "lepa si k'o gol Saše Lukića u 94".
"Bila je ludnica, čak sam i ja posle tog pogotka u nadoknadi za 2:1 prilazio devojkama koristeći reči sa natpisa: "Lepa si kao moj gol u 94. minutu" Ha-ha-ha... S obzirom da sam nekoliko dana kasnije proslavio rođendan mogu da kažem kako je kompletna sedmica bila iz snova".
Stare zasluge Ivan Tomić sigurno neće računati, zbog čega je teško proceniti kad i koliko će igrati Saša Lukić, ali da ga i aktuelni trener ceni videlo se na meču sa kineskim Jong Čaom, promovisao ga je u kapitena u trenutku kad na terenu nisu bili ni Saša Ilić, ni Darko Brašanac, ni Marko Jovanović...
"Divan je osećaj biti vođa tima sa samo 19 godina, još postići gol na tom meču. Bio sam presrećan kad mi je Saša Ilić stavljao traku oko ruke. Neverovatna čast. Veliki podsretk za budućnost".
Mladi vezista je od legendarng kapitena dobio još jednu pohvalu.
"Saša Ilić i Stefan Babović, dok je bio s nama, upoređivali su me sa - Vladimirom Ivićem. Po stilu igre, građi tela, frizuri. Kad god me vide kažu: "evo ga Vlada". Samo ja ću se truditi da me ne pamte kao repliku Ivića, nego da me upamte kao Sašu Lukića", ističe fudbaler koji sa Partizanom ima ugovor do 30. juna 2019. godine.
Pratite MOZZART i na našoj novoj Fejsbuk stranici!
(FOTO: partizan.rs)








.webp.webp.webp)


