
Severna Makedonija deli pasoše kao od šale, Mozes Rajt šesti naturalizovani igrač u poslednjih godinu dana
Vreme čitanja: 2min | sre. 26.08.26. | 12:26
Na lageru Makedonaca su i Ti Džej Šorts i Di Džej Stjuart, dva evroligaška igrača
Naturalizacija igrača za FIBA takmičenja je tema već nekoliko godina u košarkaškoj javnosti. Ima argumenata i za i protiv.
Jedni tvrde da to pomaže manjim nacijama da postanu konkurentnije i podignu svoj košarkaški nivo. Drugi pak smatraju da to daje nepoštenu prednost. Međutim, Severna Makedonija je pravila o naturalizaciji dovela do potpunog ekstrema, do te mere da bi se moglo tvrditi da jednostavno zloupotrebljava sistem. Ovom temom bavio se specijalizovani portal BasketNews.
Izabrane vesti
Nedavno je Olimpija Milano objavila da će Mozes Rajt debitovati za Severnu Makedoniju. Čim Rajt zakorači na teren protiv Austrije 30. avgusta tokom pretkvalifikacija za FIBA Evrobasket 2029, postaće šesti naturalizovani igrač za Severnu Makedoniju od avgusta 2025. godine. To je suštinski polovina standardnog rostera za jednu utakmicu.
Čitava situacija je toliko apsurdna da je u dva navrata Severna Makedonija koristila dva različita naturalizovana igrača u istom prozoru. Prvi primer se dogodio u novembru tokom pretkvalifikacija za FIBA Evrobasket 2029: Omari Mur je igrao protiv Azerbejdžana 27. novembra, dok je Džejkob Vajli izašao na teren protiv Irske 30. novembra.
U međuvremenu, ovog leta je Di Džej Stjuart igrao protiv Irske 2. jula, a Nejt Sestina protiv Luksemburga 5. jula. Sada će Rajt predstavljati Severnu Makedoniju tokom avgustovskog prozora. Ne treba zaboraviti da Severna Makedonija na lageru ima i Ti Džeja Šortsa koji samo nije igrao u prethodnih 12 meseci, ali jeste u februaru 2025.
Ipak, veliki broj Amerikanaca nije doneo mnogo toga Makedoncimato nije slučaj. Severna Makedonija se nije kvalifikovala na neko veliko takmičenje još od Evrobasketa 2015. godine, a na Mundobasketu nikada nije ni učestovala.
Severna Makedonija jeste relativno mala nacija sa ograničenim sredstvima i infrastrukturom, ali i dalje se nameće pitanje koja je svrha svih naturalizovanih igrača. To što šest različitih Amerikanaca predstavlja reprezentaciju u tako kratkom periodu ne donosi nikakav kontinuitet, niti je donelo uspeh.
Zemlja ne napreduje ni u međunarodnim ni u klupskim takmičenjima, a deljenje pasoša ko god pita za isti poništava samu svrhu korišćenja naturalizovanih talenata. Primer Severne Makedonije bi trebalo da posluži kao još jedan primer da se naturalizacija u košarci mora regulisati na ovaj ili onaj način.
Sistem se očigledno zloupotrebljava, dok igrači takođe ostvaruju ličnu korist dobijanjem evropskih pasoša koji im pomažu u klupskim takmičenjima. Iako su naturalizovani igrači postali sastavni deo međunarodne košarke, ovakve situacije naglašavaju potrebu za strožim propisima. Ako je cilj naturalizacije da ojača košarku, primer Severne Makedonije ilustruje koliko lako sistem može izgubiti svaku svrhu.




.webp.webp)


.jpg.webp)
.jpg.webp)

