
Dve scene iz Surdulice kao slike Partizanove agonije (VIDEO)
Vreme čitanja: 6min | ned. 20.09.26. | 10:17
Isključenje Vukotića odraz stanja u svlačionici i Kvaršijev potez koji govori kako drugi danas vide crno-bele
Posle 45. minuta je mirisalo na apsolutnu havariju Partizana u Surdulici: gubio je 3:1 i imao igrača manje na terenu. Radnik je imao sve u svojim rukama da se pridruži klubovima koji su ove sezone pobedili crno-bele, ali na drugi deo izašao je tim Saše Ilića kao neka ranjena zver puštena iz kaveza i uspeo da se dva puta izvuče iz rezultatskog minusa, te da osvoji bod (4:4). Mada, teško da je neko danas zbog toga presrećan u Humskoj.
Agonija je nastavljena, produbljena, Partizan je u tunelu u kojem se ne vidi svetlost na kraju. Reprezentativnu pauzu dočekuje u zoni ispadanja. A, navijači se i dalje vajkaju kako samo što Parni valjak nije krenuo da melje...
Izabrane vesti
U nedelji kada se sve i svašta dešavalo u Humskoj, odnosno Zemunelu, dve su scene ostale upečatljive iz Surdulice, kao neke slike te potpune jesenje agonije Partizana.
SCENA JEDAN
Trenutak kada Milan Vukotić dobija crveni karton zbog svađe sa sudijom je slika i prilika kakvo rasulo vlada u timu Partizana. U trenutku kada Radnik treba da izvede aut na svojoj polovini fudbaler crno-belih ulazi u verbalni rat sa sudijom Srđanom Jovanovićem, zbog kojeg dobija žuti karton. I tu se ne zaustavlja. I niko ne reaguje!? Nema saigrača koji će Vukotića odvući za kragnu, za vrat odatle, izgurati ga što dalje od sudije, sugerisati mu da ne provocira isključenje. Nema ni sa klupe Partizana nikog ko će da zaurla na crnogorskog reprezentativca da beži odatle. Sve vreme dok traje svađa sa sudijom, Vukotić se ne okreće ni levo, ni desno. Ne konstatuje nikog.
Nepunih deset sekundi posle žutog, fudbaler Partizana dobija crveni karton. Jedan od najbesmislenijih crvenih kartona u novije doba Mozzart Bet Superlige. I to još u prvoj trećini utakmice.
Od početka sezone sevaju problemi u svlačionici Partizana. Kašnjenje na treninge, nezadovoljstva minutažama, navodna i bežanja iz karantina, pa sve do poslednjih dešavanja, koje je klub zvanično demantovao, ali ceo Beograd bruji o njima. I na sve to dešava se ovakvo isključenje Vukotića. Kontrole nema, autoriteta nema. Deluje kao da svako mislim da može da radi šta hoće i da za to neće platiti nikakav ceh.
SCENA DVA
Nekada je važilo da tim koji dođe do izjednačenja protiv Partizana, naprasno prestane da igra fudbal. Počinje valjanje po terenu, simuliranje povreda, grčeva... Svakom, osim Zvezdi i Vojvodini, bod protiv crno-belih, bilo na strani ili kod kuće, bio je uspeh koji se gromglasno slavio u svlačionici. Ali, toga više nema.
To kako drugi klubovi, timovi, igrači sada vide Partizan najbolje pokazuje scena iz 27. minuta: Emanuel Kvarši je dao gol za izjednačenje na 1:1 i onda otrčao do mreže crno-belih da uzme loptu, da je odnese na centar! Da se igra što pre nastavi, jer je osećao da je momentum na strani njegovog tima, da ne postoji nijedan razlog da se plaše Partizana. I već do poluvremena je bilo 3:1.
Posle poraza od IMT-a, Radničkog iz Kragujevca, Mladosti iz Lučana, trenutak je takav da se Partizana niko više ne boji. Naprotiv, svi osećaju da je ovo momenat kada mogu da u istoriju svog kluba ili u svoje biografije upišu da su pobedili crno-bele. Znao je to čak i Emanuel Kvarši.
Iznenadio je Partizan Surduličane u drugom poluvremenu silinom kojom je krenuo napred, umesto da se totalno raspadne, što su verovatno svi očekivali. I ovog puta je tim Saše Ilića uspeo da skloni glavu sa giljotine. Ali, ostala je da se oseća hladnoća sečiva na vratu i jeza zone ispadanja da „golica“ po leđima do 10. oktobra, koliko traje reprezentativna pauza.


.jpg.webp.webp.webp)



.jpg.webp.webp.jpg.webp)


