.jpg.webp)
Leti niko ne može da ga dobije
Vreme čitanja: 6min | čet. 27.08.26. | 10:24
Marko Nikolić u dve sezone sa AEK-om pokazao da je izrastao u majstora kvalifikacija
Prst sudbine i ruka Marka Nikolića. Pre osam leta AEK je poslednji put izborio mesto u Ligi šampiona, tako što je eliminisao Videoton, na čijoj klupi je, gle čuda, sedeo srpski stručnjak. Bile su to dve stresne utakmice, praćene nervozom, četiri crvena kartona i jednim penalom. Te 2018. Atinjani su zakoračili u elitno društvo, ali su pretrpeli svih šest poraza u susretima sa Bajernom, Ajaksom i Benfikom.
Izgleda da je Nikolić morao da stigne u naselje Nova Filadelfija da vrati žuto-crne tamo gde su nekada bili. I uspeo je, jer je nastavio uspon kluba sa kojim je najpre izborio mesto u Ligi konferencije, pa dogurao do četvrtfinala, potom pokorio Grčku, a onda na početku novog ciklusa pokazao, još jednom, najveću vrednost. Sposobnost da se takmiči.
Izabrane vesti
O Nikolićevim postulatima može da se debatuje: da li voli igru u rombu, da li više pažnje obraća na odbranu ili napad, kakav stil neguje. Sve to je podložno diskusiji i svako bi imao nešto da kaže. Ono pred čim svi zaćute jesu – rezultati.
Otkako je stigao na novu adresu, 47-godišnji Beograđanin je imao samo uspehe u kvalifikacijama za UEFA takmičenja. Tri prepreke je savladao prošlog leta, a jednu ovog, zbog čega su ga novinari Gazete krstili „majstorom letnjih kvalifikacija“. Uostalom, ovo je period godine kada se ne igra za utiske, nego da se prođe, a Nikolić je u dve sezone to učinio u velikom stilu.
Najpre valja podsetiti da je pre 12 meseci uveo AEK u Ligu konferencije samo nekoliko meseci pošto je klub pretrpeo svih šest poraza u plej-ofu grčkog šampionata. Promenio je mentalitet tima, naučio ga da veruje i da se takmiči, pa je eliminisao Hapoel iz Ber Ševe, Aris iz Limasola i Anderleht. U tri dvomeča bio je u rezultatskom zaostatku samo jednom, tokom gostovanja u Briselu (a i tad se vratio), što je dalo posebnu dimenziju timu koji je kasnije mleo sve pred sobom.
Onda je usledilo leto, pripreme u Holandiji, renoviranje tima, ali kada je počelo takmičenje, Nikolić je opet pokazao najbolju verziju sebe. U dva susreta sa Levskim učinio je da prvak Bugarske izgleda bezopasno. Trebalo je AEK da slavi još u Sofiji, jer je Luka Jović uzdrmao prečku, ali to je bio nagoveštaj kolika je razlika u klasi i šta Markov tim može. Na revanš je istrčao kao da je lansiran iz katapulta, za pola sata je postigao tri gola, do kraja još jedan i tako je neokrznut prošao tim koji je prethodno lako eliminisao banjalučki Borac, rumunsku Univerzitateu i kazahstanski Kairat. Leti definitivno niko ne može da ga nadmudri. A i kasnije je to vraški teško...
(YannisxHalasx/Guliver images)Za klub koji je u kvalifikacijama trpeo udarce od mostarskog Veleža ili jermenske Noe ovo je ogroman iskorak i šansa da se meri sa kontinentalnim fudbalskim snagatorima.
„Pošto smo stigli dovde bićemo konkurentni, suočićemo se sa najboljim timovima Evrope, tako da ćemo biti konkurentni. Ne zaboravljamo da nam je grčko prvenstvo prioritet, to nas je i dovelo ovde, imamo tri takmičenja u kojima ćemo biti konkurentni“, smireno je izgledao Marko Nikolić u sredu uveče, jasno precizirajući da od AEK-a mogu da se očekuju velike stvari. „Posle osam godina, AEK je u Ligi šampiona. Veoma sam srećan što se elitni evropski fudbal vraća u Grčku i što će navijači AEK-a uživati u njemu. To je kao bajka, jer smo za veoma kratko vreme osvojili prvenstvo i nalazimo se u Ligi šampiona. Za mene je ovo početak putovanja, a ne kraj ni na koji način. Sada ćemo se fokusirati na prvenstvo, jer se sve ovo dogodilo zato što smo tako razmišljali.“
Nikolić je tokom letnjih kvalifikacija i ranije imao uspeha, jer je sa Partizanom izborio mesto u Ligi Evrope (izbacio Nefči), a možda bi bila i Liga šampiona da nije bilo isključenja Branislava Trajkovića protiv Ludogoreca; na klupi Vojvodine je eliminisao Hiberijans, Honved i Bursu, a zastao tek pred Šerifom. Jedino nije uspeo sa Videotonom, ali eto šta je sudbina: AEK ga je tada zaustavio, a sada je sa njim uspeo.
„Ako ne verujete, nikada se neće desiti veliki rezultat. Mi smo verovali. To nije stvar vere, već napornog rada. Za mene je fudbal takav. Radiš stvari valjano i nadaš se da ćeš imati sreće da uspeš. Ako ne radiš stvari kako bi trebalo, onda ćeš biti kažnjen. Naši igrači su igrali neverovatno. Ušli smo na teren sa borbenim, agresivnim stavom, vodili smo praktično od početka i nismo dozvolili protivniku da diše. Mogli smo da postignemo još golova, ali zbog našeg mentaliteta pobeda je bila zaslužena, igrači su uradili neverovatan posao.“
O tome kakav je utisak ostavio u Atini svedoče skandiranja imena i prezimena tokom meča, kao i ovacije kada se revanš sa Levskim okončao.
„Divan osećaj. Laska mi, ponosan sam. Zato sam produžio ugovor. Osećam ljubav svuda, gde god da igramo, čak i na gostovanjima. To vam daje dodatnu motivaciju da radite sve više i više. Takođe osećam obavezu da uzvratim. Tako sam vaspitan“, rekao je Marko Nikolić.
Srbija nema predstavnika u Ligi šampiona, ali će Srbi imati za koga da navijaju. Marko Nikolić, Luka Jović i Mijat Gaćinović su nas naučili da bi im trebalo verovati. Atina je blizu. A i pristupačna je. Evropske noći zovu.







.jpg.webp)
.jpg.webp)
