Tončev: Selektore, gde si video Maksimovića i Nedeljkovića pa si ih zvao?

Vreme čitanja: 9min | pet. 29.05.26. | 13:35

"Nigde u Evropi, nigde u svetu, ne postoji grad gde se ne navija za svoj klub. Kako da u Nišu bodriš klub iz Beograda, meni je to neshvatljivo"...

Skoro punih deset godina prošlo je otkako je Ivica Tončev (57) zajedno sa svojim ljudima preuzeo rukovođenje niškim Radničkim. On je povodom nadolazećeg jubileja pričao za klupski sajt na mnoge teme - o onome što je pretureno 'preko glave' tokom ove decenije, ali i o budućnosti, planovima, skraćenju lige, šta bi trebalo da se dogodi da bi on i njjegovi saradnici napusti Čair...

Tončev je otvoreno pričao i o tome šta zamera novom selektoru Veljku Paunoviću, o 'zlonamernim sudijama i ljudima koji ih šalju da masakriraju Radnički', odnosno kako u Nišu planiraju da se pozabave navijačima i spreče da se igrači kad igraju kod kuće osećaju kao gosti.

Izabrane vesti

Za početak o finansijama...
"Mi smo od Radničkog, jednog gubitaša koji je svima dugovao, napravili, to odgovorno tvrdim, stabilan klub. Ko želi da me demantuje možemo da pozovemo revizorsku kuću da pogleda. Mi smo jedini klub Srbiji koji ne duguje nikome ništa i uvek imamo para na računu za dve, do tri plate igračima unapred. To je ogroman uspeh za upravu. Garantujem da će Radnički i iduće godine opet biti tu. Biće i narednih deset-dvadeset sigurno, jer Radnički je mnogo tvrđi orah nego što neki u fudbalskoj Srbiji misle. Mnogi su pokušavali da nas omalovaže, ponize, da naprave od nas nešto što nismo. Mnogo puta su dolazile sudije kako bi nas „masakrirale“, a onda nisu kažnjene za to. One to nisu same radili, neko im je rekao, ali ja garantujem da iduće godine tako nešto neće biti moguće. Napravili smo plan kako da se borimo sa svim napadima na nas“, objasnio je Tončev na početku.

Iza Radničkog su tri izlaska u Evropu, dva baraža, borbe za opstanak, kako to komentarišete?
"To mnogi zanemaruju, te naše izlaske u Evropu. Pod našim rukovodstvom Radnički je posle 35 godina izašao van naših granica. Posle toga smo još dva puta ponovili isti uspeh. Bili smo vicešampioni države, razdvojili Zvezdu i Partizan, ali to se retko, veoma retko spominje. Baraži? Preživeli smo i njih. I to je sastavni deo fudbala. Spomenuli ste borbu za opstanak, možda Radnički sada ne bi bio u plej-autu da nije bilo određenih situacija. Uostalom, oko jedne utakmice je čak i Fudbalski savez Srbije podigao prašinu, govorilo se da će biti sprovedna istraga. Da je ishod te utakmice bio drugačiji, bio bi drugačiji i plasman na tabeli, bili bi drugačiji i ishodi narednih mečeva. Cela Srbija videla je šta se desilo. Naša slika bi bila drugačija, ali postoje stvari na koje Radnički ne može da utiče, već se samo bori u skladu sa prilikama kakve su u srpskom fudbalu“.

Trojicu trenera promenili ste ove sezone: Slavka Matića, Tomislava Sivića i Takisa Lemonisa, dok je sezonu dovršio Marko Neđić - te česte promene redovna su tema u medijima.
"Da se odmah razumemo, ova uprava nikada nije smenila trenera. Ova uprava najviše mrzi da menja trenere, njih smenjuju rezultati. Evo uzmite primer Takisa Lemonisa, čovek je bio glavna zvezda u Srbiji, sve novine, portali, pisali su o njemu kao velikom otkrovenju, niko nije pričao o smeni. Ipak, svaki trener mora da zna da je radnik kluba i da neko iznad vodi brigu o tome šta se i kako radi. Mnogi treneri žele da dođu i preuzmu klub. Na početku uvek govore da su zadovoljni, kada dođu rezultati govore u jednini – napravio sam taktiku, znao sam šta da radimo… Onda, kada krene loše, dolazi množina: te mi nismo skautirali tim, te nismo ovo, te nismo ono… Gospodin Neđić ima ugovor na godinu dana, sve dok drži priključak za plej-of i Evropu nema problema. Ukoliko budemo primetili da ponovo dolazimo u plej-aut i borbu za opstanak, naravno da će i njegova smena biti razmatrana“.

Angažovanje mladog stručnjaka pred sam plej-aut mnoge je iznenadilo...
"Oni koji ne poznaju fudbalske prilike su se iznenadili, šta da vam kažem... Mi smo Neđića dugo skautrirali, postojala je želja da ga angažujemo, ali je imao ugovor. Kada smo došli u situaciju da nema nazad, dogovorili smo se sa Grafičarom i on je preuzeo ekipu. To je još jedan dokaz da Radnički želi da svakom da priliku, da se pokaže i radi. Naš trener je najmlađi, ali dobro radi i to je ono što se svima dopada“.

Ko ide, ko dolazi, kako će Radnički izgledati iduće sezone?
"Mi, za sada, nemamo nameru da prodajemo. Ipak, ukoliko stigne neka dobra ponuda biće uzeta u razmatranje. Imamo u planu da dovedemo još pet igrača. Želimo da zadržimo kostur tima, da ojačamo tim, jer ponovo ispadaju četiri kluba. Kada ostanemo sa 12, Superliga će biti mnogo bolja, jača, pa će i cene igrača biti bolje“.

Poslednje dve utakmice pokazale su da je niška publika uz Radnički. Kada je takav ambijent igračima mnogo znači, ali svedoci smo i drugačijih situacija.
"Od predstojeće sezone, ulaz na sve utakmice, osim na one kada su gosti Crvena Zvezda i Partizan, biće slobodan. To su utakmice kada naše Nišlije najmanje dolaze, odnosno dolaze navijači protivnika. Zato ćemo tada naplaćivati ulaz, ne želimo da slobodno uđu oni koji će navijati protiv nas. To je zaista čudno, nigde u Evropi, u svetu, ne postoji grad gde se ne navija za svoj klub. U Nemačkoj, u Kilu se navija za Kil, u Štutgartu za Štutgart, ne navija se za Bajern iz Minhena. U tome i jeste čar fudbala, zato je on interesantan. Da navijaš za svoj klub, a ne da u Nišu bodriš klub iz Beograda. Meni je to neshvatljivo. Spomenuli ste poslednje dve utakmice... Verujte mi, 65 do 70 odsto ljudi je došlo jer im je zaista do kluba stalo, oni ostali, njih 30-35 odsto, došli su jer su očekivali neuspeh. Želeli su da se slade, pričaju kako je Radnički slab i tako dalje. Neka ih, Bog je veliki. Imaćemo različite akcije sa osnovnim, srednjim školama, naši igrači će obilaziti škole, deliti dresove, igrati fudbal sa decom… Želimo da se vrati taj duh gde se bodri lokalni klub“.

Kada se sve sabere i oduzme, na Čairu se retko čuje „Uprava napolje“?
"Kod ove uprave i mene to ne postoji, čak i kada se ponekad čuje - zanemarimo. Da bi došao neko da vodi ovaj klub mora biti sposobniji od nas. A kako bi pokazao sposobnost mora da uplati na račun bar 5.000.000 evra. Iako smo do sada pricali tri-četiri, ali se to menja, jer su se okolnosti promenile nabolje. U svakom slučaju, ako je to za dobrobit Radničkog, istog momenta ova uprava zove trubače i odlazi. Ako su bolji neka dođu. Samo pre toga potrebno je da deponuju novac, da dokažu da mogu da vode klub. Prazne priče i obećanja ne mogu da prođu. Stalno imamo te dušebrižnike koji nikada jedan cent nisu dali za klub, a teraju upravu. E to nikada neće moći, posebno ne vansportskim metodama“.

I naredne sezone veliki broj klubova iz Beograda igraće najviši rang takmičenja. 'Beogradizaciju' često navodite kao veliki problem srpskog fudbala?
"Beogradizacija jeste veliki problem, gledano sa više aspekata. Prvo, mislim da su ostale fudbalske sredine na gubitku. Znate, fudbal se igra svuda - i u Vranju, Zaječaru, Loznici, Leskovcu… Drugo, mi imamo veliki problem, jer smo bez predstavnika u organima Fudbalskog saveza, a onda i fudbalske sudije znaju da Radnički ne može da im pravi problem. Da se razumamo, pričao sam i ranije, mi ne želimo da bilo kome pravimo problem, međutim nisu svi istog mišljenja. Mi smo nekoliko puta pisali Domeniku Mesini i nikakav odgovor nismo dobili. Sve dok nemamo predstavnika u Fudbalskom savezu, Radnički ne može da bude jači, ovaj region ne može da se podigne. Evo, na primer, izašao je spisak selektora... Nijedan igrač iz regiona nije pozvan. Ne želim da se mešam u njegov rad, ali gde je selektor video Maksimovića ili Nedeljkovića kako igraju? Sa druge strane, nije video Mateju Gašića, beka iz Radnika. Kao, sada je napravljena nova selekcije. Kakvu poruku šaljemo igračima? Da ukoliko igrate u Srbiji ne možete da dobijete poziv u reprezentaciju? Maksimović nije igrao ni 15-20 minuta u Lajpcigu. Zašto bi ga reprezentacija razigravala?! Zašto nema igrača Radničkog u reprezentaciji, na primer kapitena Radomira Milosavljevića, koji je često biio u idealnoj postavi kola. Ili mladih - Luke Izerića i Dušana Pavlovića. Svakako Radnički ima još kandidata. Zašto su oni potcenjeni? Hteli to ili ne, sa Tončevim ili bez Tončeva – Niš je faktor, i to moraju svi u Fudbalskom savezu da znaju. Moraju prema nama da se odnose s poštovanjem, jer smo, pored Radnika, jedini superligaši na jugu Srbije. Znate, Fudbalski savez Srbije sastavljen je od četiri regiona, četiri podsaveza, jedan od njih smo mi. A Radnički nije dobio nijednu jedinu ulaznicu za reprezentativnu utakmicu. Ne može tako više. Nećemo dozvolit da se tako ponašaju prema nama“.

Zašto niko iz Radničkog nikada nije bio u organima Fudbalskog saveza Srbije, Regiona istočne Srbije ili Fudbalskom savezu grada Niša?
"Zašto? Odgovor je lak. Zato što su ljudi u Regionu istočne Srbije marionete. Gledali su lične interese, ne interese saveza. Pa čekajte, ne možemo da imamo 15 sudija iz Beograda u najvišim rangovima. Da li to znači da samo oni znaju da sude, a ovi iz Vranja, Bujanovca, Zaječara, Pirota… ne znaju. Kakvu mi poruku želimo da pošaljemo deci koja hoće da se bave fudbalom ili da sude. Meni pričaju da smo mi rezervoar talenata, ali gde su oni? U Beogradu! U Nišu ih niko iz mlađih selekcija Saveza ili selektivnih kampova ne vidi i oni dobro znaju da će tek kada odu u Beograd postati vidljivi. Niš je dao jednog Dragana Stojkovića Piksija, Dejana Ramba Petkovića, Andriju Živkovića, braću Ivana i Luku Ilića… Nemanja Radonjić i Aleksandar Jovanović bili su u reprezentaciji. Sada ispada da smo zaboravili da igramo fudbal. Mi u omladinskom pogonu imamo više od 650 dece, znate koja je to snaga. I to su naša deca, nismo ih dovodili u Niš. Imamo odlične uslove, ali uzalud, kada nas ne vide. Mi moramo da imamo isti tretman kao Zvezda, Partizan i Vojvodina, kao treći grad u Srbiji, mi smo stub ovog društva“.

Da li postoji još neki problem vezan za Savez?
"Sigurno da postoji. Stručni kadar na primer. Kada je neki trener iz Regiona istočne Srbije vodio neku reprezentativnu selekciju? Da li je, na primer, vodio kamp sa perspektivnom decom? Nije. A oni su ti koji treba da profilišu igrače, da ih prate i dalje usmeravaju ka reprezentacijama, bilo pionirskoj, kadetskoj, omladinskoj. O tome se ne priča, a to je veoma važna tema za ceo region. Savezom regiona istočne Srbije mora da se upravlja iz Niša. Zašto? Zato što Niš ima ono što drugi gradovi regiona nemaju, ima Radnički, koji je igrao polufinale Kupa UEFA, koji ima istoriju i tradiciju. To je ono što mnogi žele da bace u drugi plan, ali ne mogu, jer smo istoriju pisali mi“.

Generalno deluje da Radnički ima drugačiji tretman i van Saveza?
"I to je tačno. Da uzmem za primer TV Arenu sport... Mi nismo imali do sada nijednog gosta. Sad kada je došao trener iz Beograda, gostovao je neko iz Niša. Zašto nisu pozvali bivšeg kapitena Aleksandra Jovanovića ili neke naše bivše igrače? Da li to znači da mi ne znamo da odemo do Beograda da bismo gostovali? Arena nikada nije prikazala našu ložu, bilo kod kuće ili na gostovanju. Nekako je sve u negativnom smislu. Znate li koliko mi je ljudi ukazivalo na način komentarisanja. Pojedini komentatori kao da su likovali kada primimo pogodak, a kada postignemo nekako ta „euforija“ nije prisutna. To nije teško primetiti, jer ljudi gledaju televiziju. Stiče se utisak da mi ne znamo ništa drugo osim da kopamo kukuruz, sadimo papriku i da za drugo nismo sposobni".

Da li je i koliko (ako jeste) sada lakše voditi klub nego kada ste došli?
"Kada su finansije u pitanju jeste, sigurno je mnogo lakše. I može da bude još bolje. Mislim da mi za TV prava dobijamo malo sredstava, da to nije realno, a svaka naša utakmica se prenosi. Stavljaju nas da igramo radnim danima i mi tu gubimo sredstva. Možda bi da se utakmica igra u nedelju prodali 5000-6000 karata - oni nas stave u ponedeljak u 15 sati, i to je direktan finansijski gubitak za klub. Mislim da bi ta cifra za TV prava trebalo da bude veća“, zaključio je Ivica Tončev.


tagovi

Radnički NišIvica Tončev

Sledeća vest