_Cropped.jpg.webp)
Partizan u nokdaunu, a šta je sa ostalim? Vojvodina se konsolidovala, Zvezda tihuje
Vreme čitanja: 5min | sre. 11.11.26. | 09:50
Novosađani smanjili budžet na 1.200.000 evra i ove sezone bez mnogo problema. Crveno-beli tavore do nekih boljih vremena koje nikako da dođu. Nagoveštaj krize u Dubočici - Leskovčani moraju oba meča u EHF kupu da igraju u Finskoj
Teški dani očekuju srpske rukometne klubove. Neka bolja vremena bi trebalo da dođu, ali ova sezona je kritična, a maj je daleko. Svima je jedina pomisao kako da prežive, što bezbolnije i bez “repova” prošlosti da nekako dočekuju letnje mesece. Partizan je očekivano prvi zapao u probleme, u finansijskom je brodolomu posle ostavke predsednika Miljana Žugića, odlaska glavnog finansijera Vladimira Mandića, članova Upravnog odbora: Daneta Šijana, Momčila Mandića i Zorana Anđelkovića.
Pompezan projekat trajao je kratko. Posle promena političke volje na izborima 25. oktobra, brzo su crno-beli zapali u probleme iz kojih se, trenutno, teško vidi svetlo na kraju tunela…
Izabrane vesti
A, šta je sa ostalim klubovima?
Rukomet je siromašan sport, puka sirotinja. Budžet tog “velikog” Partizana je u rangu godišnje plate Karlika Džonsa u KK Partizan ili Marka Arnautovića u FK Crvena zvezda. Opstajao je ovaj sport u Srbiji zahvaljujući pomoći državnih preduzeća i lokalnih samouprava.

Pre Partizana, državni projekat je bila Vojvodina koja je dobacila najviše do 2.000.000 evra budžeta (možda i nešto više), ali posle uzleta crno-belih pala je novosadska Stara dama u zapećak, jer u srpskom rukometu uvek je bilo mesta samo za jedan veliki projekat. Ne daj bože da budu dva ravnopravna tima sa sličnim budžetima, da gledamo fer i korektne mečeve bez uticaja spoljnih faktora (uvek priče o sivim eminencijama srpskog rukometa - sudijama), da bude recimo kao u Makedoniji ili najbolji primer Sloveniji, gde padaju iz nedelje u nedelju favoriti kao strune. Dva velika projekta u rukometnoj Srbiji bili bi kao rogovi u vreći.
Darko Jevtić i Marko Vujin (©MN Press)Novosađani su imali velikih problema poslednje dve godine, posebno je bila kritična prošla sezona. Neredovne plate, česti štrajkovi igrača, odbijanja da treniraju, slab voljni momenat, pa je u jednom trenutku pretila opasnost da se čak i ne odigra finale plej-ofa sa crno-belima. U poslednji čas su stigle dve od pet-šest zaostalih plata, pa je koliko-toliko regularno završena sezona ubedljivim trijumfom Partizana.
Tokom leta je Vojvodina, prema rečima direktora Darka Jevtića u podkastu Kontranapad, smanjila budžet za 40 odsto, pa je sa 2.000.000 pala do 1.200.000. Kako saznajemo, crveno-beli su se konsolidovali, vratili dugove iz prošle sezone i, koliko-toliko stabilni su zasad. Moći će u Srpskoj Atini nekako da preguraju sezonu bez velikih lomova. I tim je jeftiniji, nema više iznosa od po 6.000–7.000, pa i do 8.000 evra koliko su nekada zarađivali na mesečnom nivou najbolji rukometaši sa Slane bare.
I opet su se ovog leta u Vojvodini pravili pametni, nisu želeli da igraju Ligu Evrope nego slabiji EHF kupu iako nema uštede troškova između ta dva takmičenja.
19.15: (4,00) Pfadi Vintertur (8,50) Kriens Lucern (1,35)
Ipak, ni Vojvodina nije imuna na politčke promene koje se očekuju u Srbiji jer se na njenom čelu i dalje nalazi Dušan Bajatović, dugogodišnji čelnik Srbijagasa.
Dragan Škrbić i Nenad Peruničić (©SD Crvena zvezda)Gde je Zvezda? Ona decenijama tihuje, zaboravljena od svih, sama se snalazi, prepuštena legendarnom asu Nenadu Peruničiću i dugogodišnoj dobroj vili kluba Snežani Tufegdžić koji su tu bili kada je bilo najteže. Ipak, crveno-beli tumaraju u mraku, tapkaju u mestu, tavore u prosečnosti. Godinama krpe tim srazmerno finansijskim mogućnostima i budžetu od par stotina hiljada evra koji je dovoljan da se bude tu gde jeste, po principu - samo da se ne ispadne, do nekih boljih vremena koje nikako da stignu. Kao u onom Beketovom bestseleru “Čekajući Godoa”.
Iskra nade da idu bolji dani bio je pre četiri godine kada je na čelu kluba došla još jedna legenda srpskog i svetskog rukometa, član Kuće slavih EHF-a Dragan Škrbić. Ipak, posle propalog milionskog ugovora, crveno-belima nije stigao ni cent (ispostavilo se da je Zvezda bila žrtva prevare, što je Nenad Peruničić rekao u jednom od podkasta), čelni čovek crveno-belih se povukao, ne i zvanično (i dalje je predsednik), ali više nije aktivan u funkcionisanju kluba niti dolazi na utakmice voljenog kluba.
Zvezda zato svake sezone ima skroman tim, a tribine Šumica zvrje prazne godinama, pa su utakmice nalik parastosu. Niko da pomogne da se Zvezda digne. Ove sezone su Lavovi imali domaćinsku atmosferu u Šumicama u meču sa crveno-belima. Najmlađi beogradski superligaš je imao jaču podršku od kluba iz Ljutice Bogdana koji je ove godine “proslavio” punoletstvo bez titule. Zlatne 2008. godine je uneta poslednja kruna sa Nenadom Kraljevskim na klupi, a na terenu su bili sadašnji trener Nenad Maksić i generalni direktor Nenad Peruničić. Blesak je bio 2017. godine, osvojen Kup i Superkup Srbije, posle toga bolan pad i tumanje u prosečnosti. Ako je išta dobro u Ljutice Bogdana je da više nema dugova, da ono što se obeća rukometašima na kraju se, uz mnogo muke, ispuni.
Ostali klubovi - Dubočica, Dinamo, Metaloplastika, Radnički, Železničar i Šamot - gro budžeta, verovatno 95 odsto, dobijaju od lokalnih samouprava. Moglo bi da bude problema, ali se očekuju manje trzavice. Zanimljiva je bila situacija u Leskovcu. Čelni čovek za sport u gradu je kapiten Dubočice Andrija Atanasković. Da li će i dalje RK Dubočica da bude čedo i najbolji sportski brend grada na jugu Srbije ostaje da se vidi…
Andrija Atanasković (©ARKUS liga)Možda prvi nagoveštaj problema u taboru Dubočice je podatak da će tim Saše Pejčića ovog meseca igrati dvomeč trećeg kola kvalifikacija za EHF Kup u Finskoj protiv PK-46. Prošlog meseca je letonski tim gostovao oba puta u Leskovcu. I to je pokazatelj da bi tim sa juga Srbije mogao da imao finansijskih problemu u nastavku sezone.

Lavovi su jedva uspeli letos da uberu plodove kontinuiranog, dugogodišnjeg rada trenera Zorana Todića, da se takmiče u najjačem rangu posle izborenog prvog mesta u Super B ligi, Sever-Centar. U beogradskom timu su jedva skupili sredstva da uopšte "izađu na crtu", da se takmiče. Nema plata za rukometaše. Mahom se mladi bore za mesto pod suncem i neke buduće profesionalne angažmane.
Možda jedini klub u Srbiji, sa najvećim uplivom privatnog novca, jeste Jugović koji se snalazi i opstaje zahvaljujući entuzijazmu ljudi iz Kaća kojima je rukomet u krvi.
Kod ženskih klubova je preslikana situacija kao i kod muških. Imamo jedan dominantan klub, trostrukog uzastopnog šampiona Crvenu zvezdu iza koje stoji “alfa i omega” Milan Vujko. Ostali klubovi se mahom finansiraju iz lokalnih samouprava – Bor, Naisa, Jagodina, Vojvodina...


_Cropped.jpg.webp)











