
Novi Partizan i Aljoša kao lider: Nisam se uklapao u Raulov sistem, ali to je sport, nema zle krvi
Vreme čitanja: 5min | sub. 21.11.26. | 15:41
“Nije moje da komentarišem da li je tako trebalo. Mnogo sam naučio od prethodnog trenera i zimus u reprezentaciji, i sada u ova četiri meseca u klubu. Ne isključujem da u budućnosti opet sarađujemo”, rekao je za Mozzart Sport srednji bek crno-belih
Veliki projekat Partizana sa Raulom Gonzalesom na kormilu, skupim stranim rukometašima, brzo je postao mehur od sapunice – pukao je kao da ga nije ni bilo. Liga šampiona je stigla u Beograd, ali uglavnom u sablasno praznom Pioniru, osim prvog duela sa Fikse Berlinom kada se okupilo oko 3.000, možda i 3.500 gledalaca.
Posle finansijskog kraha kluba pre dve nedelje, odlaska uprave na čelu sa Miljanom Žugićem i glavnim finansijerom Vladimirom Mandićem, Španac je brzo digao sidro, za njim su krenuli i skoro svi stranci, osim Belorusa Vladislava Kuleša, koji je trenutno jedini u Beogradu gde se oporavlja od operacije leđa.
Izabrane vesti
Domaći igrači su bili u drugom planu u prvom delu sezone kod selektora Srbije, posebno Aljoša Damjanović, ali i Ivan Mićić i Mladen Šotić. Pogotovo je bilo iznenađenje izostanak iz bitnih mečeva Aljoše Damjanovića, reprezentativca Srbije iz Herninga sa Evropskog prvenstva, tada igrača Metaloplastike. Očekivala se eksplozija levog-srednjeg beka ove sezone, ali umesto toga – stagnacija. Jedini je bitnu ulogu imao u Regionalnoj ligi kada je dao 11 golova Alkaloidu u Skoplju. Čak nije bio ni u protokolu u meču Lige šampiona sa Vespremom u Pioniru.
20.00: (1,80) Lemgo (8,00) Gumersbah (2,35)
Za razliku od beskrvnog Partizana u prvom delu sezone, gde su stranci bili u prvom planu, posle kraha i neizvesnosti kluba, domaći rukometaši su dobili “pet minuta slave” i pokazali su da su zasluženo tu, da mogu da nose teret velikog kluba.
Jedan od onih koji je zablistao u dva meča je upravo Damjanović, bio je odličan pre osam dana protiv bivšeg kluba Metaloplastike u Šapcu, a dao je i 10 golova rođenom mlađem bratu Vanji u večitom derbiju protiv Zvezde u petak uveče na Banjici pred oko 1.000 gledalaca. Raul Gonzales nije uspeo da ga “ukalupi” u svoj sistem. Novi kormilar crno-belih Marko Pavlović dao mu je slobodu, a to mu Damjanović vraća na najbolji način.
Gde je bio problem sa bivšim trenerom Raulom Gonzalesom, da li ga iznenađuje što njegovog imena nema ni među 35 kandidata za Svetsko prvenstvo u januaru u Nemačkoj, dokle će da bude u dresu Partizana… Damjanović je govorio za Mozzart Sport posle večitog derbija koji je Partizan lako dobio sa 32:24 i osigurao maksimalan učinak u ARKUS ligi.
“Otvorili smo maksimalno dobro utakmicu protiv Zvezde, stvorili veliku prednost. Mi domaći igrači smo pokazali da smo s razlogom tu, da prošle godine ta titula nije ni poklonjena niti na silu uzeta, da je bila zaslužena. Mi ćemo da nastavimo s planom koji je bio kao u julu kada smo se okupili. To što nas je napustilo dosta igrača ne remeti planove, kao ni dešavanja van terena. Ostavljamo srce na terenu dokle god budemo branili boje ovog kluba. Hvala i navijačima. Zaista nismo očekivali ovakvu podršku. Podigli su nas u teškim trenucima. Nadam se da će biti uz nas u svakom meču, već u narednom u Leskovcu”, rekao je Damjanović.
Niste imali popusta za mlađeg brata Vanju koji je branio gol Zvezde?
“Mi smo jako bliski. Posle meča ćemo da sednemo, da razgovaramo o meču, ali mi smo profesionalci. Svako želi da pobedi. Dao sam mu 10 golova, ali je on meni skinuo tri udarca zaredom. On napreduje i radujem se sledećem našem duelu u Šumicama. Prokomentarisao mi je da je imao nekoliko lopti na rukama. Ja sam mu rekao u šali: ‘Mali, ja šutiram iz sve snage’. Spremao se za mene, ali i meni je bio motiv da ga pobedim. Zadovoljan sam kako je ispalo”.
Za koga je mama navijala?
“Mama nije mogla da gleda, ali znam da je većina porodica bila naklonjenija Vanji osim moje supruge i sina Lakija. Svi su želeli da me pobedi, ali sam ih razočarao (smeh)”.
Da se vratimo na odnos sa nekadašnjim trenerom Raulom Gonzalesom. Gde je bio problem?
“Ne bih rekao da je bio problem. Takav je sport. Jednostavno, nismo se poklopili, došli su neki novi momci, igrali su pre mene. Bio sam u drugom planu. Nije moje da komentarišem da li je to tako trebalo. Trudio sam se maksimalno, kao i sada u derbiju što sam ostavio poslednji atom snage. Svu sreću mu želim. Od Raula sam mnogo naučio, što u reprezentaciji zimus, što sada u ova četiri meseca rada u Partizanu. Ne isključujem da u budućnosti opet sarađujemo”.
(©RK Partizan/Maja Nastić)Da li ste bili razočarani što vašeg imena nije bilo ni na širem spisku od 35 za Svetsko prvenstvo u Nemačkoj sredinom januara naredne godine?
“Ne! Donekle sam to i očekivao. Slabo sam igrao, odnosno ovo što sam igrao nije bilo na tom nivou. To je realnost. Ovi momci koji su na spisku su najbolji što Srbija ima. Treba da ih jurim kao i dosad što sam radio da se nađem opet na spisku”.
Da li ste razgovarali sa nekadašnjim trenerom u četiri oka, šta vam je zamerao?
“On je tih čovek... Ima svoj sistem i toga se drži. Nisam se uklapao u to što on zahteva ili nisam bio dovoljno dobar. Nema zle krvi, bar s moje strane”.
Nije tajna ima dosta zainteresovanih klubova za Damjanovića. Jedan od tih je makedonski šampion Vardar. Dokle u Partizanu?
“Ja sam igrač Partizana. Ako treba da igram i sledeće sezone ovde, spreman sam. Skoro mi se supruga porodila, imam dvoje dece, moram i da razmišljam na drugi način. Dok god budem našao zajednički jezik sa Partizanom, izlazili jedni drugima u susret, ne vidim sebe u drugom klubu. Nisam zatvorio ničija vrata, zasad sam tu”.
Kako proživljavate ove teške trenutke u klubu? Na terenu se to ne vidi, ali sigurno je u mislima neizvesna budućnost…
“Teška je situacija, da se ne lažemo. Nije bio Partizan u ovakvoj situaciji godinama. Što se mene tiče dolazim na svaki trening, u teretanu nasmejan. Tako i većina saigrača. Rekli smo da nećemo da kukamo, stisnuli smo zube i igramo. Svako će ovo da koristi. Evo i mladi Gugolj i Kočanović su dobili šansu, preuzeće teret još više, jer dolazi zamor kod Sime, Brane i mene. Nisu dosad bili ni blizu, a sada će imati bitnu ulogu. Mićić kao kapiten nam je govorio da smo mi domaći igrači s razlogom tu. Bili smo u drugom planu, i medijski je sva pažnja bila na strancima, što je i normalno, ali sada smo preuzeli odgovornost i pokazali da smo zaslužili dres Partizana”.
Sa strane je delovalo da postoji jaz i podela domaći-stranci?
“Nisam to tako video. Jednostavno, imali smo velika očekivanja u Ligi šampiona. U domaćoj ligi smo lako izlazila na kraj sa svima, dolazila je Liga šampiona, i onda hladan tuš. I posle poraza od Berlina i Porta rekao sam da je ovo dobra škola, da je dobro da vidimo gde smo. Sad, da li je bila hemija? Nisam siguran i da u mnogo jačim timovima ima toga, ali je bitno da budemo profesionalci, bez obzira da li se voleli ili ne, moramo da poštujemo jedni druge”, zaključio je srednji bek Partizana.




.jpg.webp)
.png.webp)

_Cropped.jpg.webp)




