Истина је једна
pre oko 10 sati
Не може нико да ме убеди да је добар. Фудбал се игра данас, пусти ти следеће лето. Милојевић је у Копенхагену играо сат времена са играчем мање и прошао, овај је примио 4 гола у Плзењу. Милојевић је победио Јанг Бојс из Швајцарске у Лиги шампиона. Милојевић је наследио тим од Грофа, па од Бахара, од првог дана се видео систем. Овај је довео Накајаму у одбрани, Кима у средини, Дијенга у нападу. Да ли је то мало? Неће ваљда да уради оно што је Желимир пре пар сезона? Разумем ја нове аутоматизме, али одиграј на резултат бар последњих неколико минута и донеси успех, па после уигравај хибридни систем у следећем колу. Екипа није спремна? Чему је служила пауза од 3 недеље? Зар се није могло на Златибор или на Кипар на мини припреме? Бојим се да овај лик нема појма и да ће нас следеће сезоне оставити у Лиги конференција без бекова и са играчима који не знају ни коју позицију играју. Он овако не може никога у Европи да победи. Шта ћемо за коефицијент? Хоћемо ли опет на неки Милан у квалификацијама? Да ли би Србин тренер имао годину дана да испробава? У систем се верује, али кад показује знаке напретка. Где је напредак у односу на Викторију? Омаловажавао се Станковић након 4-5 везаних победа у Лиги Европе? Велики смо ми лицемери као народ. Све туђе нам је боље. Шта би било да је Ераковић направио пенал над голманом? Да је Иванић промашио што је Дијенг? Да је Гобељић направио пенал као Бађо? Да је Милојевић испао у Лигу конференција? Треба добро да се замислимо, од управе, преко тренера и играча, па до навијача. Највише у овом тренутку бих волео старинског тренера, игру са бековима, задњим и офанзивним везним и класичним нападачем. И сви да буду Србогорци плус Матеус.
Kopenhagenški boj
pre oko 8 sati
Stanković je evropski rekorder po propadanjima u kvalifikacijama sa povlašćenim žrebom (bukvalno mislim da niko drugi nikad nije imao 4 ispadanja od 4 pokušaja kao povlašćen), tako da njega ne mora niko da napada, saldo mu govori sam za sebe. Igra u konkretno Kopenhagenu, nezavisno od drugih, nespornih Milojevićevih zasluga, bila je sve samo ne sistem. Nije zapravo bila ni igra, to nije ličilo ni na šta. Tu utakmicu bi svaki navijač Zvezde trebalo da pogleda još jednom, zaboravilo se zato što se prošlo dalje i ljudi su zapamtili samo stres za vreme penala pa se to sve izvitoperilo u neku bajku o maltene epskom prolazu protiv evropske aždaje. A to je jedna od najgorih utakmica koje smo ikad odigrali, o tadašnjoj ekipi Kopenhagena, koja ne znam da li bi se mogla okvalifikovati i kao prosek kad govorimo o UEFA takmočenjima (na primer, onaj Lil koji je nedavno isti Milojević pobedio, bio je 20 puta jači tim), pisalo se kao da su Realovi galaktikosi. Evo sastava danskih galaktikosa pred kojima je tada drhtalo pola Srbije, svi portali, i trener, koji je postavio igru kao da stvarno igra u Madridu: Gritebust, Bengtson, Nelson, Papajanopulos, Varela, Fišer, Stage, Zeka, Holse, N'Doje, Vind. Niko od njih, osim 21-godišnjeg Vinda, koji je za 7 miliona otišao u Volfsburg (a potom u Bragu, dakle, nije baš postao novi Embape), nije ostvario nikakav značajan transfer iz Kopenhagena. O Zeki se ovde pisalo kao da je novi Mesi, čovek je posle vraćen u Panatinaikos za 300 hiljada evra, postoje skuplji automobili. Dvojica su se iz tog tima penzionisali malo potom. Sedam godina se pevaju pesme na guslarskim večerima o boju u Kopenhagenu, a tamo se nesrećni Žander (Milojevićev zabod s Kipra, jedan od tri promašaja koja je odande dovukao) sudarao s loptom i sa saigračima, svaki napad protivnika izazivao je veću paniku nego nekoliko godina potom napadi Mančester Sitija. Svačije je pravo da misli da nam treba domaći trener, jer da im nije data dovoljna šansa tokom prethodnih decenija, ali i za tu tezu ima daleko ubedljivijih argumenata od utakmice u Kopenhagenu i tužnog Stankovićevog salda.