pa nikad brale
pre oko 11 sati
nismo ni bili fudbalska nacija da bi imali velike transfere.
to ponekad corava koka ubode neko zrno i eto.
Danas se nasi klinci ne loze na fudbal, pretezno treniraju deca pod pritiskom roditelja, i onda kad dodju tamo od 17-20 godina krece ludilo mozda jelena rozga…i kace se kopacke o klin ili se igra fudbal nanivou liga bratske nam crne gore.
XxTheonexX1
pre oko 11 sati
Ne možeš baš tako da govoriš. Ne znam koliko godina imaš, ali ja imam 43. U moje vreme, tamo gde smo mi odrasli, skoro svi su igrali fudbal ili se bavili nekim sportom. Možda nismo bili neka velika fudbalska nacija, ali smo definitivno bili sportska nacija, a talenta za fudbal nam nikad nije falilo. Problem kod nas, po mom mišljenju, nikad nije bio talenat. Više su nas kočili emotivnost, naša kultura, ego i način razmišljanja. Kad dođu tinejdžerske godine, testosteron udari u glavu, počneš da želiš novac, status i dokazivanje, a moral i vrednosti koje nosiš iz kuće kao dete polako počinju da se krive pod uticajem okoline. Mi talenat imamo, ali ga često ne iskoristimo kako treba. Tek kad malo odrasteš i stekneš životnog iskustva, shvatiš koliko je naše društvo podložno lošem moralu i pogrešnim vrednostima. Kad pogledaš naše najveće klubove, oni često ne prodaju igrače, oni prodaju decu. A pitanje je da li su ta deca psihički spremna na sve što ih čeka. Zamisli sebe sa 17 ili 18 godina, ceo život ti se preko noći okrene, moraš da napustiš porodicu, prijatelje i sredinu u kojoj si odrastao. Zbog čega? Zbog novca. A taj novac ne može uvek da ti nadomesti ono što gubiš, iako ti se u tom trenutku čini da ti se otvorio ceo svet. Znači, nama često nedostaje zrelije razmišljanje u društvu. Zamisli sebe kao oca mladog igrača, ali oca koji ima prave vrednosti. Dođeš na razgovor sa nekim od naših klubova i oni ti kažu: „Imamo ponudu za tvoje dete, moramo da ga prodamo da bi klub preživeo. Ako ne prihvatiš, ide na klupu ili na tribine.“ Šta bi uradio? Tu se vidi koliko je sistem pogrešan. Malo sam se udaljio od teme, ali da zaključim još jednom mišlju. Čuo sam jednog pametnog čoveka koji je rekao da je onog dana kada je Steve Jobs predstavio prvi iPhone naš svet otišao u tri lepe… I kad razmisliš, to traje već skoro dve decenije. Možda ti se zato danas čini da više nemamo talenat. Imali smo ga i imamo ga i dalje. Nisu se naši geni preko noći promenili. Nisu nestali ljudi koji mogu da budu veliki sportisti. Promenilo se okruženje. Ne samo kod nas, ljudski mozak je generalno veoma podložan stimulaciji i manipulaciji. Danas je mnogima lakše da satima gledaju telefon nego da provedu sate na terenu. Zato ja ne mislim da je talenat nestao. Mislim da su se promenili prioriteti, vrednosti i način života. Pozdrav.
@TheOne, mnogo filozofiraš i fantaziraš. Ja sam malo stariji od tebe. Uvek smo po talentu, pogotovo na najbitnijim pozicijama, bili u deficitu. Da je "Generacija Bari" igrala danas, tu bi bukvalno bila dva Srpska reprezentativca u polju (Jugović/Mihajlović) i golman (Stojanović). Tada smo imali još Piksija, Stanojkovića i Spasića kao glavne Srbe u reprezentaciji. Mi smo do Miljanića i 1970ih u slobodnom padu. Do 80ih smo još i neki talenat imali, ali posle raspada Jugoslavije smo spali na nivo Bosne, CG, Slovenije, i Makedonije, što, u ostalom, i rezultati protiv tih reprezentacija dokazuju. Istina je istina. Ne živi u prošlosti i zabludama. U tome je koren problema.